O Božjoj odgovornosti

Detalji

Kreirano Ponedjeljak, 15 Travanj 2013 10:38

Feliks je došao do ulice gdje se dogodila nesreća. Zatekao je u prašini ženu, očito majku, u suzama, kako zapomaže i kuka, dok u rukama grli svoga malog sina, koji je možda imao 6 godina. Već su neki bili tu. Feliks je odmah primijetio da je dječaku okrvavljena glava, potražio je njegov puls, ali je osjetio da ga nema.

Dječak je bio mrtav. Tada je shvatio što se dogodilo po priči svjedoka. Maloga su pregazili konji s kolima koji su galopirali ulicom...Mali je ostao mrtav na mjestu. Sve se je više ljudi okupljalo na cesti, u ulici, oko žene u teškim i gorkim suzama s mrtvim sinom u naručju. Bilo koja Feliksova riječ utjehe nije dolazila do nje.

Bila je neutješna. I Feliksu se je grlo stezalo od muke i žalosti. U tom trenutku je pozvao sve ljude da se tu pomole Bogu za maloga i majku. To mu se činilo najviše što može učiniti. Na te riječi mu dobaci jedan gospodin, koji je šepao, sa štapom u ruci: " Kojem Bogu? Zar ti vjeruješ da Bog postoji nakon što se ovo dogodilo? Zar bi Bog, da postoji dopustio ovo da pogine ovo nevino dijete?

Da Bog postoji zar bi dopustio toliko trpljenje, ratove, nesreće, razaranja, sve ovo zlo što nas okružuje...." Feliks je bio zatečen ovim riječima, skoro posramljen. Uopće nije pronalazio riječi kojima bi odgovorio na ovu sumnju u Boga u ovakvoj situaciji. No, tada je iza sebe začuo molitvu očenaša, koji je započeo njegov učitelj Fulgencije. Većina prisutnih ljudi je prihvatila molitvu. Fulgencije se je polako probijao i prišao majci, zagrlio je, iskazao svoju sućut i nešto je rekao, čvrsto je gledajući u oči. Ubrzo su stavili mrtvoga dječaka na kola i odvezli ga njegovom domu. Iznenada je Fulgenciju i Feliksu prišao onaj šepajući čovjek sa štapom i skoro se unio Fulgenciju u lice: "Gdje ti je tvoj Bog sada, Fulgencije? "Dionizije, smiri se" - odgovori mu staloženo Fulgencije. "Koliko smo već puta o ovom raspravljali".

Gledaj, ti si učen i obrazovan čovjek. Mnoge ovdje učiš i podučavaš da budu pismeni. Ali i dalje, nažalost, ima nepismenih i to poprilično. Na temelju toga mogao bih isto tako posumnjati u tvoje znanje i pismenost." "Pa ne mogu ja pomoći nekome tko ne želi tu pomoć. Ja samo mogu naučiti i poučiti one koji dođu k meni i žele nešto naučiti, kojim je stalo da znaju čitati i pisati." "Eto, tvojom logikom, isto tako Bog ne može biti odgovoran za ljudske postupke i volju. Jer mnoge patnje i zla su posljedica toga što čovjek čini po svojoj volji, a ne po Božjoj.

Kad bi svi ljudi pristupili Bogu i dali se poučiti od njega i voditi njegovom voljom, ovaj bi svijet bio puno bolje i ljepše mjesto za život...."