Pustinja je "teološko" mjesto - pojam koji u Bibliji obilježava trenutak istine, trenutak susreta s Bogom i sa samim sobom. Vjerujem da je svatko od nas u nekom trenutku života iskusio što to znači "biti u pustinji". Imati ili doživjeti iskustvo samoće, tišine, potrage, ali i onaj dojam da smo ogoljeni u svojoj egzistenciji, biti - do kraja. U pustinji nema skrivanja. Ona ne nudi nikakvu mogućnost za bijeg.
Korizma je vrijeme kada smo pozvani zakoračiti u vlastitu pustinju i osjetiti pijesak svoje prolaznosti. Bez straha. Potrebni smo te pustinje. Trebamo trenutak i mjesto praznine, kada se nećemo skrivati iza tolikih stvari i obaveza svakodnevnice. U njoj su riječi suvišne. Samo se traži odvažnost i hrabrost stati pred istinu. Odvažiti se na susret s Bogom. Ali do susreta s Bogom dolazi se kroz susret s vlastitima pitanjima, sumnjama i strahovima. Zato pustinja nije mjesto za one koji misle da su našli Boga, da ga već posjeduju.
Pustinja je mjesto kamo se upućuju oni koji ga traže, oni koje se nikada neće zadovoljiti površinom i prividom. Pustinja pripada onima koji su spremni istražiti dubine i tajne svoga srca u potrazi za posljednjim smislom i razlogom svoga vlastitoga postojanja. Jesi li i ti ta(j)? Odvaži se zakoračiti u pustinju!