Dr. Lujić održao predavanje "Crkva između Božje riječi i ideologije"

2014-03-13-naslovnaKorizmenu tribinu "Crkva između Božje riječi i ideologije" u dvorani samostana bl. Augustina Kažotića u srijedu 13. ožujka, održao je dr. sc. Božo Lujić, izvanredni profesor na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Zadana tema uključuje Crkvu kao zajednicu vjernika, Božju riječ objavljenu u biblijskim spisima i ideologiju kao skup ideja povezanih u sustav koji služi u određene svrhe.

Kako se radi o doista široko postavljenoj temi, prof. Lujić je na početku rekao kako se u predavanju želi osvrnuti na neke aspekte zašto Božja poruka pa ni Crkva koja tu poruku prima, prenosi i od nje živi ne može biti povezana s ideologijom jer je ideologija suprotna Božjoj riječi a prema tome i naravi poslanja kršćanske zajednice.

Po čemu kršćanstvo nije ideologija ili drukčije rečeno: Što je posebnost kršćanske poruke ili njezina bit? Ili drukčije: Po čemu kršćanstvo ne bi bilo kršćanstvo?, upito je predavač i nastavio: Odgovor je jednostavan i jasan: kršćanstvo ne bi moglo biti bez osobe i djela Isusa Krista, a upravo njegova osoba čini da je kršćanstvo osobna a ne apstraktna, ideološka stvarnost. Isusova riječ bila je djelo i Isusovo djelo bilo je ujedno i njegova poruka.

Isus govori o ljubavi i čini je. Isus govori o oprostu i oprašta. Isus govori o dobroti i tu dobrotu prakticira, štoviše Isus pledira za ljubavlju prema neprijatelju i nju svojim životom zasvjedočuje. Dr. Lujić je naglasio kako je Isusova poruka povezana tijesno sa životom: ona otvara život, ona ga nosi, ona ga oplemenjuje i ona mu daje dublji smisao. U tom smislu mogu se navesti neka bitna obilježja kršćanstva, odnosno Isusove poruke:

Veća pravednost: pravednost povezana s dobrotom (Mt 20,1…)
Život kao stalna strategija praštanja (18,21-22)
Život kao konkretno ostvarivanje zapovijedi ljubavi prema bližnjemu
Život kao ostvarivanje ljubavi prema neprijatelju
Bog kao otac
Gozba otvorenog komenzaliteta
Radikalni egalitarizam
Solidarnost
Potraga za izgubljenim
Čovjek iznad svega.

U nastavku izlaganja predavač je na dva primjera iz Isusove poruke ilustrirao i pokazao svu aktualnost Isusove neideološke poruke, okrenute čovjeku u svakom pogledu. To je usporedba o radnicima u vinogradu gdje do izražaja dolazi Božja socijalna osjetljivost i prema onim ljudima koji se ne mogu nositi i ravnati prema proizvodnim zakonima.

A iz analize ljubavi prema Bogu i bližnjemu proizašlo je da je Isus u tom zahtjevu, ali i konkretno svojim životom, načinio revoluciju ljubavi. Iz predavanja je proizašlo da je ljubav osobna stvarnost te da čovjek komunicira s Bogom putem svoje osobe. Isto tako čovjek treba ljubiti svoga bližnjega kao sama sebe. Isu nije rekao sljubiti svakoga čovjeka nego "bližnjega". Pojasnio je na usporedbi o Židovu i Samarijancu tko je moj bližnji. Bližnji je čovjek koji je u nevolji koji od mene očekuje pomoć i kojemu ja mogu i trebam pomoći. Time se mijenja i praktični odnos u obitelji, u školi, u društvu, u državi. Druge ljudske vrijednosti dolaze do izražaja.

U samom zaključku predavač je istaknuo da kršćanstvo nije ideologija, nije prostorna, nije politička stvarnost. Kršćanstvo je život koji sam po sebi svjedoči o vrijednosti kršćanstva kao životnoga pravca i opredjeljenja. Samo oni koji se zapute tim putem mogu pokazati vrijednost kršćanskoga opredjeljenja. Dok je kršćanstvo bilo progonjeno, pod zemljom, ono je cvalo, a kad se pojavilo na površini kao povlaštena religija, počelo se razvodnjavati. Dobro je rekao Tertulijan: Krv mučenika sjeme je novih kršćana.