Predavač Zdravko Gavran, publicist, književnik i katolički laik blizak dominikancima, u uvodu je osvijetlio pojam evangelizacije, u smislu naviještanja ili upućivanja na Isusa Krista, na obraćenje, duhovni život i život u crkvenom zajedništvu, te pojavu internetskih portala kao proizvoda informacijskoga društva. U njihovu središtu jest riječ kao nositelj poruka, iako se služe i slikom, filmom i glazbom. Upozorio je na potrebu oštrijeg razlikovanja informativnih i komentatorskih sadržaja, koji imaju prevagu i na gotovo svim vjerskim portalima, od sadržaja kojima se svjedoči, navješćuje ili propovijeda vjera, crkveni nauk, istina i duh kršćanske vjere.
Vjere koja otvara vrata u ovaj svijet i u čovjekov duh Bogu. Ona jest osobna, i zbog toga i nositelji (nove) evangelizacije moraju nastupati osobno. Zatim je ukratko prikazao niz službenih crkvenih i ostalih katoličkih portala, a naveo je i primjere evangelizacije putem društvenih mreža. Pohvalio je osobito portal Zagrebačke nadbiskupije i portal Hrvatske dominikanske provincije, a iznio je i kritičke primjedbe na činjenicu da i na vjerskim portalima ima previše informiranja, priopćivanja i tumačenja, a premalo osobnog svjedočenja vjere u Isusa Krista.
Vidljivo je iz rečenoga, istaknuo je predavač, da svjedočenje i širenje te vjere još uvijek traži svoje najbolje i najprikladnije načine među našim suvremenicima, pa tako i putem interneta. Dok je informiranje/izvješćivanje u osnovi neosobna vrsta, i dok se autorski komentari i kolumne najčešće bave analizama društvenih ili duhovnih zbilja, svjedočenje i naviještanje evanđelja mnogo je zahtjevniji posao. Ono iziskuje živu vjeru i govorenje iz te vjere, na ovaj ili onaj način. Da bi portali evangelizirali bilo vjernike, bilo nevjernike, moraju davati živa svjedočanstva. Evangelizacija obuhvaća i približavanje evanđelja današnjem čovjeku na uvjerljiv i privlačan način, zalaženje u stvarnost i dušu suvremenog čovjeka, te prožimanje ovozemaljskih zbilja evanđeoskim duhom i naukom.
Portali su proizašli iz potrebe za informiranjem javnosti, izrasli su iz novina i drugih medija, i dio su informacijskoga i komercijalno-reklamnoga društva u koje smo sve dublje, i sve opasnije, uronjeni. No portali mogu posredovati i ono što nisu obavijesti i komentari u tehničkom smislu te riječi. Kada je sv. Dominik naviještao istine katoličke vjere hereticima i ostalima, odlazeći fizički među njih, on ih nije "informirao" o novostima u Europi ili zbivanjima u Rimskoj kuriji; on im je naviještao Isusa Krista kao istinu, put i život, iz vlastite vjere. Nešto slično činio je i bl. Augustin Kažotić, koji je tomu dodavao i pouke o zdravlju, uzgoju bilja i ostalomu, a kritizirao je i vlast kada se ona osilila, djelovao je dakle i prosvjetiteljski i kao kritička savjest društva. Tako je nastupao i bl. Alojzije Stepinac.
No vjerski cilj bio im je primaran. Tako i svaki vjerski portal mora, osim danas nezaobilaznih informacija i aktualnih kritičkih osvrta i komentara, imati i stranice koje svjedoče o onomu što je trajnije od svih informacija – koje samo trenutno obuzimaju našu pozornost. Potrebno je u većoj mjeri i s više invencije davati nešto kvalitativno i duhovno vrjednije od svega onog mnoštva svakojakog informativnog bilja koje danas cvate, a sutra se u vatru baca. Nešto više od svega onoga što se zaboravlja i od čega ljudska duša nema velike koristi, ili čak trpi duhovnu i moralnu štetu, zaključio je g. Gavran.