Dr. Ćubelić održao predavanje u sklopu korizmenih tribina

Detalji

Kreirano Četvrtak, 27 Ožujak 2014 06:57

"Između sofistike i 'neuspjeha' modernih propovjednika" naziv je predavanja koje je u srijedu 26. ožujka u samostanu bl. Augustina Kažotića održao dr. sc. Alojz Ćubelić, izvanredni profesor na Katedri za filozofiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Uvodno je kazao da njegovo promišljanje nipošto ne teži sustavnom i iscrpnom pregledu svih pitanja koja su doprinijela svojevrsnom nesnalaženju propovjednika u naše vrijeme, niti žele pojačati kolebanje između sofistike i stvarnog sadržaja onoga što uključuje propovijedanje.

Intencija je puno skromnija i nada se, bliža realnosti. U prvom dijelu izlaganja istaknuo je neke značajke sofističke filozofije, podsjetivši kako se u V. stoljeću prije Krista u Ateni pojavljuje novi tip intelektualaca koji predlaže naučavanje političkog umijeća i učinkovite rasprave. To su profesori retorike koji se predstavljaju kao jezični stručnjaci. Govore da posjeduju univerzalno znanje, te poučavaju o pravilima i tehnikama govora koja omogućuju čvrsto uvjerenje o svim pitanjima. U tom smislu filozofija koja bi bila samo teoretska i apstraktna disciplina nije prihvatljiva jer je korisnost jedini vrijednosni kriterij. U demokraciji riječ je kraljica i omogućava put javnih časti onima koji steknu vještinu. Ali da bi se uvjerilo mnoštvo, treba znati zavesti, zbuniti protivnike, to jest tvoriti privid. Prof. je rekao da se termin "sofist" izvodi iz "sophos", riječi koja označuje "mudraca". Tako je sofist zapravo mudrac, ali također okretan, razborit i lukav čovjek.

U nastavku dominikanac Ćubelić je rekao da nikada na zemlji nije bilo toliko ljudi a da individualne vrijednosti nisu bile toliko  napadnute. Na toj razini treba postaviti pitanja koja muče današnje propovjednike. Koji je smisao univerzuma? Koji je smisao čovječnosti? Koji je smisao osobne egzistencije? Nažalost čini se da većina odbija suočiti se s takvim pitanjima, jer im je tobože lakše prepustiti se dragovoljnom zaglupljivanju i površnim zabavama. Moguće je da nas je obuzela ravnodušnost koja je identična sa sviješću da je ionako sve apsurdno, pa se u skladu s time i ne vrijedi hrvati sa suvišnim pitanjima. Premda je i takav stav moguć on pokušava tobože spasiti kolektivitet i globalnost koji po sebi zapravo nisu ništa. U toj perspektivi nijedan od tih milijardu identičnih mravi nema individualnu budućnost. Žalost jednoga, anomalija drugoga ili rak trećega su samo statističke naznake. Što se drugo može očekivati od apsurdnog univerzuma?, istaknuo je predavač. Nadalje je rekao da postoje vijesti koje odjeknu kao grom iz vedroga neba.

U mnoštvu vijesti one se izdvajaju time što su nenadane, ubojite, prodorne do te mjere da nas stavljaju u pitanje, jer život od tada ne može biti promatran kroz redovitu i monotonu optiku. Život naprosto više nije isti jer biva grubo napadnut silinom tuge ili patnje koja potkopava same temelje bića, tako da više ništa ne držimo sigurnim ni postojanim. Te nesretne vijesti kao u najružnijim snovima zaprepašćuju, užasavaju, odsijecaju od osnove i lome ono što se činilo neprobojnim, zaštićenim, trajno osiguranim i postojanim. Tih tužnih vijesti se bojimo ukoliko se tiču nas i nama bliskih osoba, a nekako se na njih naviknemo ukoliko su 'ravnodušne', općenite, daleko od očiju i srca. Nasuprot tome u dubini bića žeđamo za radosnom vijesti, odnosno gladujemo za riječima koje pripremaju duh i srce, zapravo čitavo biće prema tom navještaju i obećanju nepoznate sreće. Ta radosna vijest nam gotovo samoniklo pomaže da slavimo život kao takav. Radosna vijest zapravo u toj dijalektici i napetosti sa iskustvima tuge i žalosti se pokazuje kao svjetlo i izvor, to jest kao ono što označujemo riječju radost.

U drugom dijelu predavanja, dr. Ćubelić je govorio o Evanđelju kao radosnoj vijesti. Rekao je da ono što kršćanstvo barem kod većine teologa promiče jest kraljevstvo Božje koje je istovjetno kraljevstvu ljubavi. Kraljevstvo Božje je zapravo ispunio svojim dolaskom Isus Krist. On je ta radosna vijest! To kraljevstvo koje je Krist uveo nije osuda svijeta, već osuda zla u svijetu.

Na kraju izlaganje dominikanac je naglasio da kad razmišljamo o Bogu Isusa Krista onda vidimo da se predstavlja kao čovjek koji je nama jednak 'u svemu osim u grijehu'. Međutim oni čitavim svojim biće pokazuje ljudsko božje lice, on je utjelovljeni Bog, Emanuel, to jest Bog s nama. Ako je tome tako onda čovjek može konačno kroz njega susresti potpuno tog Boga koji ga ljubi. Ne samo da je Otac koji je ispunjen nježnošću i brigom nego je i ljubav. U njemu imamo objavu Boga koji više voli poniženje negoli moć, Boga koji se neprestance nudi a ništa ne nalaže, Boga koji pere noge svojim apostolima i koji umire na križu. Pitanje je, jesmo li takvoga Boga spremni prihvatiti ili ćemo ga odbaciti jer potkapa sigurnost naših sustava i tobožnje mudrosti, zaključio je dr. Ćubelić.