U slici i događaju Isusa i Lazara katkada se možemo prepoznati kao Lazar, a katkada kao Isus. U nama je i Lazar i Isus. Proživljavamo umiranje i spašavanje. Potrebni smo prijatelja i trebamo biti prijatelji. Imamo vjeru (kao Marta i Marija), ali u teškom momentu kao da dvojimo u čudesnosti vjere.
Svima je potreban Isus koji nas ne napušta niti kada umiremo niti kada ga zaboravimo. Isus je trajni i stabilni prijatelj ljudi. Mi smo pozvani da kao Lazar proživimo svoje umiranje i uskrsnuće pa će nam biti lakše, zapravo, bit će nam normalno, povjerovati u Isusovo uskrsnuće.
Uskrsnuće nije istina koju ćemo spoznati na koncu vremena, nego istina koju sada i u ovome životu trebamo živjeti i iskusiti. Kako Lazar, tako smo i mi pozvani da iziđemo iz svojih grobova. Bog nas zove.