Otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća nosi u sebi poruku za naš život i življenje. Naš život raste i umnaža se kada ga (po)dijelimo s drugima, kada ga nesebično i velikodušno darujemo drugima, napose potrebnima. Ako se zatvorimo u vlastitu ugodu i udobnost, ogradimo se samodostatnošću i izoliramo vlastitim egoizmom tada naš život slabi i bespovratno nestaje.
Takav (sebičan) život nam može podariti kratkotrajne trenutke užitka, ali ne rađa niti obiluje radošću srca. Užitak tijela ne znači nužno i radost srca i puninu duše. U životu ne rastemo niti sazrijevamo ako život čuvamo samo za sebe. U životu rastemo i sazrijevamo kada ga podijelimo i podarimo drugima. I tada jesmo, otkrivamo tajnu biti čovjek. Imati ili posjedovati nikada nam neće otkriti tajnu biti čovjek. Osobe koje otkriju tu tajnu, koje su sazrele, odišu jednostavnošću i puninom život.
Ujedno nas privlače svojom osobnošću. U tome je smisao i obilježje puta Kristova učenika: svoj život otvoriti i dijeliti s drugima; prepoznati i priznati drugoga i ne tražiti samo svoje dobro, nego i dobro njega, dobro sviju nas. Isus nije umro za neke, nego za sve ljude.
M. B.