Meditacija uz petu vazmenu nedjelju

Detalji

Kreirano Subota, 17 Svibanj 2014 11:51

Tko prepoznaje u ljudima ono ljudsko taj će prepoznati i Boga Oca, a tko zaobilazi čovjeka, očito, ne može vidjeti ni Boga. Tko ne prepoznaje Sina taj ne prepoznaje ni Oca. Bog ljubi Sina, a nema razlike između Sina i čovječanstva. Isusov dolazak u svijet nije išao za tim da ljude učini 'bogovima' ni anđelima, nego da pomogne da postanu istinski ljudi. Put do čovjeka ima svoj 'božić', svoja čuda, prijatelje, svoje izdaje, svoj križ a i svoje uskrsnuće. Na tom putu spoznaje se živoga Boga. Time je vjera u Isusa (kršćanstvo) spasiteljska – spašava čovjeka za čovjeka i pokazuje mu da se ostvaruje samo s pomoću Boga.

Bog ne napušta onoga koji želi biti istinski čovjek. On se radi čovjeka i utjelovio i time otkrio čovjeka i Boga. Onaj koji je slijep na Isusa i njegove 'slike' taj je slijep i na Boga. Mnogi ljudi 'putuju od Jeruzalema do Jerihona' i ravnodušno gledaju patnje ljudi a glave uzdižu prema Bogu. U Isusu pravedniku je sinteza neba i zemlje (Boga i čovjeka). Čovjekov je cilj da bude čovjek, a tu mu pomaže drugi čovjek. Čovjeku se ne smije zanijekati ni njegov zemaljski element ni njegov božanski. On je 'čovjek i bog', ako je ostvaren. Tko nas ne prepoznaje kao ljude sigurno nas neće prepoznati ni kao one u kojima je Bog nastanjen. Onaj tko nas prepoznaje kao ljude prepoznat će u nama i Boga.

op