Danas (ne)mogu

Detalji

Kreirano Subota, 31 Svibanj 2014 14:12

Danas izustih zabranjene riječi. I nakon što ostadoh sam zastidih se tih riječi. Onaj sram, koji se pretvara u prezir, stisnuo je moju dušu. Sjetih se njega, njegovih riječi i mojeg obećanja: "Vjeruj! Vjeruj u sebe! Uvijek možeš, ako ništa drugo, uvijek možeš pokušati. Ako i ne uspiješ, bit će ti mirna savjest, jer si dosegnuo limit, svoje granice, jer svi smo mi ograničena bića. Imamo vlastite granice. I zato ne zaboravi: uvijek možeš. Zapravo, ne uvijek. Postoje dva dana u godini kad ne možeš ništa, ma koliko tvoja vjera i nada bili snažni.

Postoje dva dana kada si bespomoćan, kada nećeš ništa postići i promijeniti u sebi, svome životu, a još manje u životima drugih. Jučer i sutra. Tim danima nikada nećeš uspjeti ovladati, samo oni mogu tobom ovladati. Danas je dan na koji se osloni. Danas je vrijeme kad si sposoban raditi, činiti, stvarati, ljubiti, vjerovati. Danas je vrijeme života. Jučer je strnjika života na kojoj pabirčimo sjećanja, a sutra je tek oranica koja u sebi krije sjeme života pomiješano s kukoljem straha. Danas je zatalasano polje života, koje očekuje srp tvoje volje. Danas je tvoje vrijeme!" Zatvorih oči. Danas, ipak, mogu. Jednostavno moram. Danas ne trpi ne mogu... Kroz "ne mogu" moj danas nestaje, topi se u zagrljaju jučer i sutra. ...Okrenuh se i upravih pogled na križ. Nakon par sekundi rekoh mu kratku molitvu: "Slušaj, malo sam razmislio. Ipak, mogu. Računaj na mene... i moje DANAS!".

Marko Bijelić, OP