Ne može se primiti Duha i ostati isti (meditacija uz svetkovinu Duhova)

Detalji

Kreirano Petak, 06 Lipanj 2014 16:11

Duhove slavimo ne kao događaj koji se dogodio, pa se sad sjećamo, nego kao blagdan vlastitog doživljaja i primanja Duha. Nismo mi religija nečega što se nekada dogodilo, nego vjerovanje da se sad sve događa. Sad se događa Isusova prisutnost u svijetu koja nas sve vodi k vlastitom uskrsnuću koje se događa po Duhu Svetom. Cijela kršćanska religioznost događa se snagom Duha. Duh stavlja Isusa u ljudsku narav, Duh ga vodi i preobražava, Duh ga jača u muci, Duh ga uskrisuje. Duh je osovina našeg vjerovanja. Duh sveti je Ljubav Božja. Pa kad kažemo da je srž kršćanskog vjerovanja vjerovanje u Duha, to znači isto kao da kažemo vjerovanje u Vječnu i potpunu Ljubav. Duh daje smisao svemu postojanju.

Ljubav je osmišljanje svega što egzistira. Bez Duha nema istinske ljubavi i prijateljstva, nema bratstva. Duh je sjedinio prve učenike. Oni su ‘progovorili’ jezikom ljubavi i zajedništva. Ipak da bi mi primili Duha potrebno je imati otvorenu dispoziciju, unutarnju otvorenost. Mi smo bića od duhovnog i materijalnog sastava, pa je tako potrebno izvjesno ‘uštimavanje’ ako želimo biti duhovniji i ‘uzvišeniji’. Kad je čovjek totalno obuzet svijetom zatvoren je za Duha Božjeg. Tko se otvara prema Duhu taj prihvaća svoju unutarnju promjenu. Ne može se primiti Duha i ostati isti. Tamo gdje je Duh tamo se sve mijenja. Duh donosi novu kvalitetu življenja i osjećanja. Duh Božji stvara novo lice u ljudima i cijelom svijetu. Svi obredi, sve molitve, cijela religioznost imaju za cilj da nas uvedu u iskustvo Duha Božjeg. Dok ne budemo uvedeni u Duh ostat ćemo ‘vani’, u svijetu. Sami sa svojim moćima ne možemo ‘skočiti’ u Boga, ali mi smo kao slike Božje obdareni mogućnošću primiti Duha. Duh je ljubav, Duh stvara zajedništvo, Duh veže prijatelje. Duh je punina i vječnost. Tko primi Duha primio je Boga i ušao u vječnost.

op