Uz 12. nedjelju kroz godinu (meditacija)

Detalji

Kreirano Subota, 21 Lipanj 2014 14:44

Koji je oslonac i izvor kršćanskog angažiranja za budućnost, za 'Novum'? Ako za nešto vjerujemo da je dobro i plemenito, da nam donosi smirenje, bez obzira kako javnost reagirala, mi se ne bismo trebali pokolebati. Tko ostaje na strani dobra i ljubavi, taj vjeruje da sve ono što čini za to ne može propasti. Mijenjaju se vremena, mijenjaju se vladari, ali ostaje trajna istina i potreba plemenitosti i dobrote. Ljudi smirene savjesti – oni koji su angažirani na dobru – ne boje se bilo kakve budućnosti.

Ona može biti samo potvrda njegovom nadanju i nikako razočaranje. Ljudi prožeti ljubavlju nikada se za čine ljubavi nisu kajali. Prividno su mogli gubiti, prividno izgledati da su prevareni, ali oni su u sebi uvijek ostali smireni. Oni su radili 'za svoju dušu', i to im je bila najveća nagrada. Dobro i ljubav uvijek su nagrada po sebi. Ne treba ih nitko drugi nagrađivati. Da bi ispirio strah iz srdaca ljudi, čovjeku su potrebne teološke (božanske) kreposti: vjera, nada i ljubav. Ne gledano samo religijski nego ljudski, čovjek bez vjere ne može biti otvoren na budućnost, ne može biti potpuno otvoren na sveopće zajedništvo.

Samo malo imaginirajmo, da li je moguće živjeti bez vjerovanja (ovdje ne govorimo o tipu vjerovanja). Pa čak i znanost se oslanja na vjerovanje, a život bez vjerovanja više nije život. Zar smo sreli čovjeka koji ne bi u svojem srcu imao nadu? Čovjek bez nade je čovjek bez smisla. Nada je nešto što je, kao i vjera i ljubav, dublja od ideologijskog shvaćanja i opredjeljenja. Ona je prije i dublje od svakog svjetonazora. A o ljubavi da i ne govorimo. Čovjek vjere, nade i ljubavi je čovjek bez straha. Znači, ako želimo u sebi i drugima potisnuti strahove, to se događa samo kroz veru, nadu i ljubav. Ili će u ljudskom srcu (biću) prebivati vjera, nada i ljubav ili će prebivati strah. Drugog izbora nema. Čovjek vjere, nade i ljubavi sebe doživljava kao slobodno biće.

Slobodan je pred budućnošću jer sloboda je stvarnost budućnosti. Sa strahom u srcu ne može se doživjeti sloboda. A očito je da je strah najveće nijekanje slobode. Ljudi, kršćani dok imate smirenu savjest ne bojte se! Taj mir budućnost ne može dokinuti nego ga samo može povećati. A Bog je naša budućnost i naša sigurnost! On je uvijek s nama i u nama, bez obzira na našu svjesnost i nesvjesnost. Međutim, Božja providnost očituje se preko naših ruku, pameti, drugih ljudi. Po svojem Duhu Bog nas usmjerava i prožima do konca vremena.

op