Raj na zemlji može biti samo dobar trgovački trik

Detalji

Kreirano Srijeda, 02 Srpanj 2014 16:29

Najavljuje se da će uskoro vrijeme posve odgovarati godišnjem dobu u koji smo netom ušli, sunce će sve jače pržiti tako da već sad treba preventivno djelovati, treba na bilo koji način nabaviti kremu za zaštitu protiv sunca, odnekud treba namaknuti prijeko potrebna sredstva za dugo toplo ljeto. No, prije odabira najbolje i realne destinacije ljetnog odmora svjesni smo da će mnogi takve snove i želje prebaciti za drugu godinu kad će sve, čini se, krenuti svojim pravim tijekom, te će konačno svi Hrvati moći slobodno i opušteno uživati na različitim prekrasnim otocima i lijepom našom obalom. Ipak, to vrijeme još nije došlo.

Raj na zemlji može biti samo dobar trgovački trik, ime nekog zabačenog kafića u kojem se, uz pivo problematiziraju ključna pitanja ljudske egzistencije. Ako ipak ne budemo tako lakoumni i naivni onda ćemo priznati da stvari ipak nisu tako jednostavne, da sa svih strana naviru stravične slike pobjede individualnog interesa nad zajedničkim dobrom, pobjede poluistina nad istinom, pobjede taštine nad iskrenošću.

U svom prtljažniku za ljeto nismo osigurali mjesto za razvitak duha, nismo osigurali mjesto za drugoga čovjeka, u konačnici nema mjesta za Boga u našem životu. Gotovo očajnički ponavljamo riječi proroka Izaije koji unatoč uzvišenosti proročkoga govora i britkosti svoga jezika leže negdje pokriti prašinom zaborava i anonimnosti, negdje u Platonovoj pećini bez velikih izgleda da ugledamo svjetlo najvećeg dobra. Taj umor čekanja boljih vremena artikulira se u uzaludnom mučenju, naprezanju snage i živaca za neki bolji i plemenitiji svijet.

Pa ipak, kad govorimo o budućnosti svaka obitelj se čudi početku novoga života kad se roditelji pitaju o svom djetetu: Što li će biti od ovoga djeteta? Ti novi ljudi na svjetskoj pozornici pružaju nam nadu, pa se oko njih vrzmamo, želimo im ugoditi i zaštiti pred onim što ih čeka jer smo mi, iskusni u tome da život nije lagan, da je češće prožet patnjom nego anticipacijom budućega svijeta za kojim toliko čeznemo. U ovom narodu, kako iz svega slijedi, trebali bi probrati one koji će po srcu Božjem ispuniti njegove želje, jer je Bog iz ljubavi stvorio čovjeka, on ga neumorno i tvrdoglavo zaštitničkom rukom prati kod život.

On uvijek ispunja svoja obećanja izvedbe Spasitelja Isusa Krista. Mi, uistinu, trebamo ljude koji će usuditi dati voditi rukom Gospodnjom, koji će u pustinji i divljini “mamutica” voditi skroviti život na ovom prijelaznom, pa ipak ključnom vježbalištu. Možda ne trebamo poput Ivana Krstitelja jesti divlji med i skakavce, no poput njega moramo postupno jačati duhom za predstojeće životne bitke. U međuvremenu, prije odlaska na odmor, kao prvi korak mogli bismo primjerice odabrati nekoliko dobrih CD-a, nekoliko dobrih naslova knjiga, i posjetiti odavno zaboravljene prijatelje nalazili se oni u bolnici ili na ulici.

Alojz Ćubelić, OP