Blaženik - čudotvorac

Detalji

Kreirano Četvrtak, 31 Srpanj 2014 05:59

Danas započinjemo trodnevlje - bližu blagdansku pripravu. Kao vrijedan poučni i duhovni poticaj za štovatelja našega Blaženika donosimo pisani uradak dominikanca Marijana Biškupa o blaženikovoj čudotvornosti.

O životu, radu i čudesima Augustina Kažotića govore mnogobrojna izvorna građa i mnogi povjesnici naše kulture i religijske prošlosti, kao npr. M. Madijev, S. Ferrarius, I. T. Mrnavić, B. A. Krčelić i mnogi drugi. Našu pozornost u ovomu trenutku privlače oni pisci i dokumenti koji prikazuju Kažotića kao čudotvorca. Na taj je način bio na pomoć svojim štovateljima i onima koji su mu se u različitim životnim brigama i stiskama utjecali za pomoć. Karlo, vojvoda Kalabrije i potkralj Napulja, uputio je 20. listopada 1325. papi Ivanu XXII. molbu za pokretanje kanonskoga postupka o svetačkome životu i o čudesima koja su se zbila po zagovoru nedavno preminuloga lucerskog biskupa Augustina Kažotića.

U svojoj molbi vojvoda Karlo piše: »Uzvišeni Oče i Gospodine, da ne zamaram dugim govorima prezauzete uši Vaše Svetosti, vidio sam da na ovoj stranici treba prestati nabrajati vrlo veliku hvalu što ju je u ovim krajevima (Italije) blaženi otac Augustin, nekoć biskup grada Svete Marije a odnedavna prozvana Lucera, stekao mnogim čudesima koje je nakon njegove smrti pokazala Božanska blagost, vrlo bogata u svomu milosrđu i darežljiva u nagradi, ali i na temelju njegovih zasluga, te ih još svakodnevno pokazuje.

Vjerujem da su neka od njih na temelju širenja glasova stigla do Vas; iščekujem, dapače želim, da pojedinačna čudesa koja su zaista velika prikladnim objavljivanjem dopru do Vas i u javnost... I kad sam sam, pošto se on preselio k Gospodinu, iz velike pobožnosti koju sam gajio prema njemu, posjetio njegov dom, saznadoh od vrlo povjerljivih ljudi o pojedinim njegovim čudesima koja je Bog učinio po njegovim izvrsnim zaslugama. Stoga dakle odlučih da o tome točnije izvijestim Vašu Blaženost i da pobožno zamolim da se počne istraživati o (svetačkomu) životu ovoga Blaženog oca i o njegovim čudesima, prema običajima koji su u takvim slučajevima uobičajeni u Svetoj Crkvi.«

Splitski patricij, povjesničar Miho Madijev de Barbezanis (oko 1280. – oko 1338.) u 27. poglavlju svoje kronike O djelima rimskih careva i papa opširno govori o svojemu suvremeniku Augustinu Kažotiću. O Blaženikovu premještaju iz Zagreba u Luceru piše: »Na traženje ugarsko-hrvatskoga kralja Karla Roberta papa Ivan XXII. premješta zagrebačkoga biskupa Augustina u apulski grad Luceru, i to po želji RobertaI. Napuljskog. A ovaj je također Anžuvinac, rođeni stric ugarsko-hrvatskoga kralja.«

Pri kraju izvješća Madijev govori o Kažotiću kao čudotvorcu: »Mnogi pobožno hodočaste na Augustinov grob uz koji su vezana mnogobrojna čudesa.« Tommaso iz Modene († l379.), slikar talijanskoga trecenta, naslikao je lik našega Blaženika među četrdesetoricom fresko-portreta najglasovitijih dominikanaca kojima je 1348.–1352. ukrasio blagovalište dominikanskoga samostana sv. Nikole u Trevisu (nedaleko od Venecije). U tekstu ispod Kažotićeve slike govori se o njegovoj svetosti i čudesima: »Blaženi brat Augustin Trogiranin, iz Ugarske i Hrvatske provincije, Reda braće propovjednika, lucerski biskup. Bio je zrcalo čistoće, škola kreposti, oduševljen i veoma revan propovjednik koji se proslavio mnogobrojnim čudesima.«

O Kažotiću svecu i čudotvorcu piše i talijanski dominikanac D. M. Marchese u knjizi Sagro Diario Domenicano, objavljenoj 1676. u Napulju. Govoreći o svecima i blaženicima svojega Reda za svaki dan u godini, pisac, uz 3. dan mjeseca kolovoza, u 4. svesku spomenutoga djela, donosi kratak životopis blaženoga Augustina, lucerskoga biskupa. Autor uz ostalo kaže da je 1303. zagrebački biskup Mihael postao ostrogonskim nadbiskupom te je tako zagrebačka biskupska stolica ostala bez svojega pastira.

Papa Benedikt XI., poznavajući dobro Augustina Kažotića i teške prilike u kojima je u to vrijeme bila prostrana zagrebačka dijeceza, pozove svojega subrata Augustina. Tom prigodom, piše Marchese, Kažotić je učinio dva čuda. Ljubeći Papi ruku, izliječio ga je od bolesti ruke i za objedom molitvom od Boga isprosio da su ptice, koje su bile poslužene na stolu u posni dan, odletjele s tanjura, a na njihovu su se mjestu pojavile pržene ribe. Papa Benedikt XI. bez oklijevanja je Augustina Kažotića 1303. godine imenovao zagrebačkim biskupom. Pri kraju Blaženikova životopisa pisac dodaje i čudo vezano uz Kažotićevu obitelj u Trogiru. Augustinova rodbina nije mogla pronaći pomno skrivene

isprave o pravu na dobra i imovinu, koje su inače posjedovali, a poradi kojih su bili optuženi da ih ne posjeduju po pravu. Ako ih ne nađu, bit će im oduzeta. Rodbina po majci u tomu trenutku utekla se prošnjom blaženomu Augustinu i nakon toga pronašli su dokumente koji su bili skriveni u zidu kuće iz straha da se ne bi izgubili. Na kraju prikaza o čudesima Augustina Kažotića osvrćemo se samo na ona koja su bila prikazana na slici što ju je 1601. naslikao Martinus de Gabrielis de Monte Reali. Spomenuta čudesa opisana su u apostolskomu procesu beatifi kacije koji je 1697.–1698. proveo biskup Lucere mons. Dominik Morelli kao apostolski delegat. Izvorni rukopis čuva se u Kaptolskomu arhivu u Luceri. Velika oltarna slika, koja se tada nalazila na oltaru bl. Augustina Kažotića u crkvi sv. Dominika, prikazuje Božjega slugu Augustina u dominikanskomu odijelu s mitrom na glavi; desnu je ruku Blaženik podignuo na blagoslov, a u lijevoj drži biskupski štap i otvorenu knjigu. Oko glave vide se svijetle pozlaćene zrake, a iznad glave pozlaćena kruna kao simbol svetosti.

Na donjemu dijelu pale naslikana je opsjednuta žena koja je zagovorom bl. Augustina oslobođena nečistih duhova dok druge dvije žene prestrašene promatraju prizor, a jedan redovnik dominikanac moli stojeći. Oko slike u obliku četvrtina naslikano je osam čudesa postignutih po zagovoru svetoga biskupa. Na samomu dnu slike ispisana je legenda: »Gotovo svaki dan tjera nečiste duhove iz opsjednutih.« Danas, kada se u našemu narodu sve više širi štovanje blaženoga Augustina Kažotića, nije naodmet podsjetiti na neka od njegovih čudesa iz prošlosti u uvjerenju da se i u ovo naše vrijeme po njegovu zagovoru mogu od Boga isprositi nova čudesa na duhovnu korist Kristove Crkve.

(M. Biškup, Augustin Kažotić u riječi i slici, DNI, Zagreb 2013., 45-48)