Ljudski život je obilježen optimizmom i pesimizmom. Isus poziva na optimizam, na pozitivnu viziju budućnosti, pa i onda kada nam se čini da tonemo. On će svojom dobrotom i ljubavlju pružiti ruku svakomu koji se opredijeli za ljubav i dobrotu. U teškim krizama treba se okrenuti Isusu i zazvati pomoć, kao što je to učinio Petar. Isus je blizu i pomoći će onomu koji ga zazove, tko mu se otvori. Uskrsli Isus je sada kod svih nas. Isus se najviše objavljuje u teškim situacijama. Njega se najbolje prepoznaje u kriznim stanjima. Boga se najviše prepoznaje Bogom kad nam je životno potreban. I Pavao je prepoznao Isusa kada je “pao s konja”.
Tako je sa svakim čovjekom, kad padne sa svoje veličine u životnu realnost tada prepoznaje da je tu Bog. U evanđeljima više je puta registriran apostolski zanos i klonulost. I to je ono što bi mogli susresti i u ljudskoj povijesti i u povijesti svakoga od nas. Evanđelja ne bilježe neke pojedine slučajeve, ona nisu kronika, nego slučajevi koji su arhetipski (koji su u svakome od nas). Imamo iskustva kad smo u svjetlu svojeg vjerovanja hodili po vodi, ali imamo i doživljaja kada smo počeli tonuti, a isto samo tako osjetili da je Isus tu uz nas da nas pridigne. Svima nam je potrebna vjera i povjerenje. Povjerenje će nas uvijek vezati i s Bogom i s drugim ljudima.
op