Težina križa

Detalji

Kreirano Utorak, 16 Rujan 2014 07:54

Bio je jedan čovjek koji je želio slijediti Isusa i tako dospjeti u Kraljevstvo nebesko. U dubokom snu, taj čovjek je želio porazgovarati s našim Gospodinom i pokazali su mu šumski put. Nakon što je malo hodao tim putem, susreo je Isusa i izložio mu je svoju namjeru. Gospodin ga je pogledao s beskrajnom nježnošću, zatim iščupao iz tla jedno stablo, mlado ali visoko, i rekao mu: Prijeđi put svoga života s ovim križem na ramenima i tako ćeš dokučiti Kraljevstvo nebesko. Čovjek je započeo put s velikim oduševljenjem i pun dobrih namjera, ali ubrzo je zamijetio da je teret na njegovim ramenima odveć težak i da ga prisiljava na spori, a katkada i bolan hod. Jednom prilikom dok se odmarao, pred njim se pojavio sotona i darovao mu sjekiru, dajući mu je bez ikakvih uvjeta.

On ju je prihvatio, misleći da mu njezino nošenje neće predstavljati dodatni napor i smatrajući da mu može biti od velike koristi na njegovom svakim korakom sve težem putu. Vrijeme je prolazilo i čovjek je i dalje ustrajao u svojoj namjeri, iako je već bio smrknut zbog umora i poprilično uznemiren i nezadovoljan zbog sporosti njegova hoda. Nedugo zatim, u drugom liku, sotona mu se opet ukazao i glumeći dobru volju da mu pomogne, uvjerio ga da sjekirom malo skrati grane stabla koje nosi. Kako je sad drugačije osjećao teret, kako je to ugodan osjećaj kada se teret smanji! Nakon nekog vremena, opet je patio zbog iscrpljujućeg tereta križa i pomislio je, skrati li još malo grane, neće se ni u čemu promijeniti njegovo poslanje, dapače, tako će samo ubrzati svoj dolazak na susret s Isusom; i tako je opet upotrijebio sjekiru. Od tada nadalje nastavio je sa skraćivanjem sve dok se stablo nije pretvorilo u lijepi križ, detaljno istesan, koji je objesio oko vrata i to je izazvalo divljenje svih. Križ se uskoro pretvorio u znak mode, zatim je došla slava i priznanje, a k tomu je još napredovao prema Kraljevstvu nebeskom kao gazela.

Dospjevši na kraj puta, čovjek je umro. Usred nebeskog sjaja, opazio je prelijepi dvorac, na čijem je tornju Isus u slavi i veličanstvu bio spreman primiti ga. Čovjek je povikao: Gospodine, dugo sam čekao ovaj trenutak. Pokaži mi ulaz. Isus mu odgovori: Sine, da bi ušao u Kraljevstvo morat ćeš se uspeti ovamo gdje sam ja, koristeći drvo koje sam ti predao kad si započeo put prema meni. Čovjek, ispunjen sramom, priznao je da ga je uništio i ljuto je oplakivao svoju pogrešku. Zatim se čovjek probudio iz svog dubokog sna, i zahvalan Gospodinu, vratio se u šumu kako bi uzeo svoj križ i nosio ga čitavog u Kraljevstvo nebesko.

Priredio: Marko Bijelić, OP