Povodom Svjetskog dana misija

Detalji

Kreirano Subota, 18 Listopad 2014 14:54

U misijskoj postaji Nawinda, u Zambiji, ima jedan čovjek koji je bogat. Njegovo je polje na mjestu gdje je zemlja plodna, kraj rijeke Lwampunguteima. Vlage ima tijekom cijele godine, a opet zemlja ne poplavi u vrijeme kišne sezone. On je prošle godine, koja je bila godina gladi za većinu stanovništva, obilno napunio svoja spremišta za kukuruz te je mogao još i prodavati. Osim kukuruza imao je još rižu, proso, slatki krumpir, kikiriki., tako da kod njega nije bilo gladi, a u dvorištu nije nedostajalo kokošiju i koza.

Imao je on još dosta goveda u staji, tako da se našlo i kiselog mlijeka kad god je obitelj trebala prismok koji se jede uz dnevnu puru. Bez obzira što je imao tri žene, bio je pobožan čovjek i svaki dan je molio da bi ljudi u selu imali dovoljno hrane. Njegov mali sin, koji je išao na vjeronauk, slušao je tu očevu molitvu pa se čudio kako to da otac ne podijeli nešto od svojih zaliha hrane s onima koji ga gotovo svakodnevno dolaze moliti da im što dadne kako bi prehranili svoju obitelj. Jednog dana kaže ocu da mu ima nešto reći. "Reci sine", kaže mu otac. A mali će: "Tata, kad ja budem velik, onda ću imati veliko polje, još veće od tvoga." "A što ćeš onda s kukuruzom?" upita ga otac. "Onda ću uslišati tvoje molitve!" odgovorio je dječak. U našem kršćanskom životu molitva nije dostatna, nego naša molitva treba biti popraćena djelima milosrđa. Molitva i vjera nisu potpune ako iz njih ne proizlaze dobra djela. Danas, 18. listopada, slavimo svjetski dan misija, koji je povlašteni trenutak u kojem molitvama, ali i konkretnim gestama solidarnosti pomažemo mlade Crkve u misijskim zemljama.

Molitva i dobra djela idu zajedno. Zadnjih nedjelja smo u evanđeljima čuli kako je Isus bio kritičan prema farizejima, koji su puno molili i izvršavali sve vjerske propise, ali nisu imali srca za druge, napose za potrebite, siromahe i grešnike. Upravo ovaj misijski dan je odlična prilika da provjerimo da li u našem vjerničkom životu i srcu ima farizejštine. Ne smijemo zaboraviti riječi pape Franje kako je osobni novčani prilog za misije i misionare (u skladu s našim mogućnostima) "znak prinošenja samoga sebe, najprije Gospodinu, a zatim braći; na taj način materijalni prilog pojedinca postaje sredstvo za evangelizaciju čovječanstva koje se izgrađuje na ljubavi."