Življeno evanđelje nas korjenito preobražava

Detalji

Kreirano Ponedjeljak, 10 Studeni 2014 08:46

Trebamo se zapitati o našoj zaronjenosti u riječi koje život daju, u riječi koje su istodobno potpora i poziv u pomoć, jer riječima kreiramo ono što je bitno i stavljamo na pravo mjesto ono što je sekundarno. Pripadamo jednoj od religija knjige koja riše bitno o Bogu, čovjeku i nama samima. Svakovrsna životna pitanja odvlače nam pozornost od zaronjenosti u Pismo, ubijaju nam volju za čitanjem žive i odista djelotvorne Božje riječi. Zato kršćani izgledaju tako tromi, spori, neučinkoviti kolikogod proklamirali pravedne odnose u društvu, naglašavali ljubav, vjeru i nadu kao stožerne kreposti.

Ipak da ne bismo postali dio sklerotične sredine biti će nužno vratiti se iskonskoj riječi, biti će potrebno vratiti se Bogu i čovjeku s lutalačkog puta i raznih otuđenosti koje obilježavaju naše suvremeno doba. U tom pothvatu moramo biti iskreni i priznati da imamo nužnu potrebu za drugima. Čovjek je između ostalog biće potrebe, biće koje se definira po drugom, koje u drugom nalazi smisao i ostvarenje. U tom hodu nitko nije nevažan jer smo svi jednim Duhom napojeni. Mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. Ne smijemo danas reći da nam drugi ne treba zbog toga što je tehnološki višak, zato što je star, zato što je siromašan, zato što je bolestan, danas ne smijemo zaboraviti ljude jer trenutno ne upadaju u našu interesnu sferu. Iz krivog poimanja i čitanja znakova vremena proizlaze mnogi nesporazumi. Ti nesporazumi ne ostaju jedino na intelektualnoj razini već imaju duboke praktične posljedice. Isus negdje biva slavljen, drugdje odbačen. On posve slučajno otvara stranice starog zavjeta i riječi proroka Izaije: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima”. Narod se hrani riječju, on crpi bogatstvo riječi za svakodnevni život, kao što majka u pravo vrijeme zna uputiti riječ svom djetetu koje još nije stalo na svoje noge. Ukoliko se riječi krivo shvaćaju one postaje zapreka. Nije bezopasno čitati biblijske odlomke kad nismo baš previše upućeni u povijest, literarne rodove, semitsku misao, razvitak misli, napredak Božje Objave i njezinog konačnog dovršetka u Isusu Kristu. Upravo zbog toga može se polagano napredovati u srž riječi a da pritom Biblija ostane svetom knjigom. Mi ćemo o njoj razmišljati kroz osobu Isusa Krista kao gibanje prema njemu.

Činjenica je da ogromna većina čitatelja nije kadra ili nema volje za takvo traženje, i tada pismo postaju okovi, pismo postaje slovo koje ubija, mi postajemo zatvorenici vlastitog shvaćanja i življenja. Tada riječ postaje zapreka za spoznaju Božjeg Duha, Duha Istine, Boga osobe, prisutnog Boga, unutarnjeg Boga, Boga koji je u svijetu koji još nije. Življeno evanđelje nas korjenito preobražava. Evanđelje u nama prvotno želi evangelizirati našu čovječnost. Ono se upućuje našem tijelu, osjećajnosti da bi od nas načinilo “novoga čovjeka” (Ef 2, 15). Evanđelje želi izvršiti u nama korjenitu preobrazbu.

Alojz Ćubelić, OP