Za kršćane obraćenje iziskuje okretanje prema Bogu

Detalji

Kreirano Subota, 10 Siječanj 2015 14:14

Čini mi se prikladnim pokušati nešto reći na blagdan krštenja Gospodinova o obraćenju koje je zapravo bit sakramenta krštenja. Tim se hoće reći da skinemo sa sebe staroga čovjeka i obučemo novoga. U antičkom svijetu obraćenje označava obrat na filozofiju, to jest na život duha. Taj obrat vodi povratak prema sebi samom, znači vratiti sebe nama samima. Kod Plotina i nakon Porfirija čiju su filozofiju častili Indijci taj termin dobiva značenje "koncentracije" ili usredotočenja. Za kršćane obraćenje iziskuje okretanje prema Bogu.

Istodobno, okrenuti se prema Bogu je način okrenuti se prema sebi samome zbog prisutnosti Božje slike u svakom čovjeku. Dakle, obratiti se znači biti prisutan u njegovoj Prisutnosti sabrano i potpuno. U tom kontekstu čini mi se da je nužno raskrinkati umjetnu opreku između praktičnog i kontemplativnog života kojoj smo kroz povijest bili svjedoci. Jer praktični život za nas kršćane ne označava bilo koju djelatnost, da činimo dakle što nam se prohtije, već ona mora biti vođena k duhovnom stjecanju tako da zapravo možemo govoriti o dvije etape kao i o dva stanja, o dva lika iste medalje. Ako radikalno postavimo pitanje Boga, to jest ako ga stavimo u pitanje, pa kažemo je li nam on još uvijek potreban, možemo li bez Njega treba odgovoriti sljedeće. Ako se želimo odreći sluge Jahvina, Isusa Krista, onoga koji je miljenik Božji, onoga koji ne viče, koji ne diže glasa, koji vjerno donosi pravdu, koji ne sustaje ni malakše, te onoga koji je na zemlji činio dobro jer Bog bijaše s njime onda smo zapravo promašili ono što je jedino važno u ime tobožnjeg otvorenog humanizma, naše apsolutne samostalnosti, u ime samo afirmacije, u ime novih i starih bogova, ili pak u ime nas samih kao jedinih bogova. A upravo je o tome danas riječ. Jer danas treba dati dušu ne samo podijeljenoj Europi već čitavom čovječanstvu. Mira neće biti osim ako ne bude mira među civilizacijama i kulturama. A mira kultura neće biti ako ne budu prihvaćene jednodušno prihvaćene vrijednosti. Te spasiteljske vrijednosti postoje. One se zovu pravednost, ljubav, istina, udioništvo - veliki ideali!

Alojz Ćubelić, OP