Svatko od nas pamti pojedine trenutke - događaje koji su na neki način utjecali na naš život. Nije ih jednostavno formulirati jer pripadaju iskustvenoj dimenziji života. Kako nas izvještava evanđelist Ivan, nešto se slično dogodilo dvojici učenika u susretu s Isusom. Nije im trebalo mnogo vremena da se odluče poći za njim. Znamo kako se među ljudima prilikom prvog susreta znaju roditi simpatije, zaljubljenost i na kraju ljubav; tako se "dogodila ljubav" između dvojice učenika i Sina Božjega.
Kada netko ljubi, to osjeća i nisu mu potrebne riječi jer onaj koji ljubi djelom to pokazuje. Bez velike pômpe, učenici slijede svoga Učitelja. Slijede ga u ljubavi, u onomu što čini za druge, u onomu što On jest za sve nas: Jaganjac Božji koji oduze grijehe svijeta. Susret učenike ne ostavlja ravnodušnim. Pristajući za Isusom oni prihvaćaju promjenu i čine ono što Učitelj čini. Odgovoriti na poziv mogu samo oni koji imaju povjerenje – pouzdanje u onoga koji ih poziva, koji ih ljubi. Sestre i braćo, poziv učenicima jest poziv svima nama da se "otkinemo" od rutine i potrošenih formi riječi i djela i da stvarno otkrijemo gdje naš Gospodin živi. Ako zakoračimo prema njemu, iskreno i ponizno, vidjet ćemo gdje stanuje, u nama – pokraj nas… I ne samo da ćemo ga vidjeti, nego ćemo tada otkriti koliko nas ljubi i koliko nam je blizu. Prema tome, molimo Jaganjca Božjega da nas povede putem vjere i radosti i nauči nas susretom mijenjati sebe i druge.
Z. Dž.