Sutra 2. veljače, 40. dana poslije Božića slavimo blagdan Prikazanja Gospodnjega u Hramu. Evanđelje nam govori o Mariji i Josipu koji odlaze u hram prikazati dijete Bogu (Lk 2, 22-40). Već je prorok Malahija prorekao: "I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite" (Mal 3,1). Iako Mojsijev zakon nije obvezivao Svetu obitelj, oni odlaze u hram i ostaju vjerni otačkim predajama kako bi nam svojim činom dali primjer poniznosti i poslušnosti božanskim, ljudskim, crkvenim i civilnim zakonima.
U blagdanskom središtu je Krist – Svjetlo svijeta koje obasjava naš životni put. Ponukan od Duha, u Hram je došao i starac Šimun koji je primio dijete u naručje. Dok razmišljamo o njegovu činu, skrenimo um u božanske ljepote one njegove pjesme ("Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda…"), kojom je stišćući na grudi Život, zazivao smrt jer su njegove oči vidjele Boga Spasitelja. Sestre i braćo, valja nam se najprije prikazati Bogu, a potom primit Isusa u pričesti, a onda upaliti svjetlo svoga srca koje će nam ne samo obasjavati put nego biti i trajni izvor životne topline odnosno radosti.
Z. Dž., OP