Vjerujem da su molitve bl. Augustinu doista uslišane

Detalji

Kreirano Srijeda, 04 Veljača 2015 07:31

Želio bih ispričati ukratko svoju priču i svjedočanstvo....

Kao dijete primio sam sve sakramente, moja obitelj nije bila redovna u molitvama i dolascima na svetu misu. Kao dječak dolazio sam na mise i molio se, ali umjesto da nastavim tim putem nakon završetka osnovne škole prestao sam dolaziti na svete mise i udaljio sam se od Boga. Molitve su i dalje bile prisutne u mome životu, ali način moga života nije baš krenuo u pravome smjeru. Proživio sam mladost kao i mnogo današnjih mladih, živio sam za društvo i izlaske ne mareći za obitelj i Boga.

Uz sve to bavio sam se i sportom, vjerojatno razlog mog neuspjeha u sportu je ovo prije navedeno. Završio sam srednju školu i odlučio sam se zaposliti. Međutim nisam mogao pronaći stalan posao pa sam povremeno radio razne poslove, te sam odlučio upisati studij koji sam kasnije i uspješno završio. Kroz jedno društvo upoznao sam i svoju sadašnju suprugu. Moja supruga je vjernica i odrasla je u skromnoj obitelji gdje se uvijek molilo. Ona je u meni prepoznala moju dobrotu i dobre ljudske kvalitete koje su tada bile potisnute duboko u meni. Bio sam jako težak i tvrdoglav i uopće mi nije bilo jasno što ona radi sa mnom, ali ipak moja supruga je odlučila mene mijenjati. Bilo joj je teško, ali bila je jaka i uporna. Prvi korak nakon dugo godina bila je sveta ispovijed. Nakon toga uslijedili su češći odlasci na svetu misu i molitve u mome životu bile su učestalije. Nakon nekoliko godina veze supruga i ja smo se vjenčali. Supruga je počela odlaziti na duhovne obnove, gdje sam na njoj uočio promjene, naravno one su bile pozitivne, ali su meni tada u tome trenutku bile "čudne".

Uz nagovor supruge otišao sam i ja s njom na duhovnu obnovu, prvi dojam mi je bio što je s tim ljudima pa oni nisu normalni, tako mi je djelovala i moja supruga. U stvari ti ljudi su bili sretni i nosili su Isusa u srcu. Na slijedećim duhovnim obnovama Isus mi je bio blizu, ali ja očito nisam bio spreman da ga prihvatim pokraj sebe. Zajedničke molitve bile su gotovo svakodnevne, ali još uvijek u meni nije bilo one potpune ljubavi s Bogom. Nešto je u meni nedostajalo, nisam mu se potpuno predao, imao povjerenja u Njega. U našem bračnom životu uslijedili su teški i bolni trenutci, jedan od njih bio je gubitak trudnoće. Pri povratku iz bolnice supruga je željela otići u našu župu bl. Augustina Kažotića kod našeg župnika Marka Bijelića, tražiti pokoju riječ utjehe i pomoliti se da nam Isus podari snagu da možemo ovu bol izdržati. U mojoj glavi je tada prolazilo, Bože pa koliko sam se puta u životu molio, odlazio na duhovne obnove, posjećivao svetišta i sada ovo... Zašto nam to uzimaš, bio sam neutješan. U razgovoru župnik nam je predložio da krenemo četvrtkom na pobožnosti bl. Augustina Kažotića u našoj župi te da molimo Blaženika za zagovor. Supruga je rekla da ona to čini gotovo svakoga četvrtka i što više treba činiti.... Na mise četvrtkom nisam odlazio ja i u meni je nešto govorilo da bi mogao krenuti... Nakon razgovora uputili smo se u župnu kapelicu i župnik Marko se pomolio nad nama i tijekom molitve u meni se nešto prelomilo. Osjetio sam takvu snagu i po prvi puta u životu istinsku Božju ljubav uza sebe i toga trenutka doživio sam preobraćenje i dogodile su se velike promjene u mome životu i srcu. Odlučio sam krenuti na pobožnosti četvrtkom i moliti se bl. Augustinu za zagovor, ubrzo sam dobio dar da četvrtkom postim u kruhu i vodi do kraja svojega zemaljskoga života u čast bl. Augustinu što se molim Bogu za njegovo proglašenje svetim i što nas zagovara kod Isusa za dar života.

Dobio sam ubrzo na poslu unapređenje koje sam priželjkivao, ali kojem se u tome trenutku nisam nimalo nadao. I tada sam shvatio da je Isus velik i da je uz mene i da mogu napokon reći da ga nosim u srcu, ne zato što sam dobio novo radno mjesto, nego zato što sam prepoznao ljubav od Gospodina u najtežem trenutku, On je bio uz mene i dotaknuo me. Bio je uz nas kada je bilo najteže i sada je uz nas svakim danom. Naše zajedničke molitve su svakodnevne, svakim danom supruga i ja molimo razne molitve, a u njima je neizostavna i molitva bl. Augustinu Kažotiću. Vjerujem da su savjeti našega župnika i molitve bl. Augustinu doista uslišane jer moj život se promijenio. Mojoj supruzi je bilo najteže i bezbroj puta mi je rekla da uz moju podršku ne bi ovo izdržala. Slažem se s njom da sam joj podrška, ali sve darove koje sam dobio, vjeru, sreću, ljubav, nadu dobio sam od Isusa jer On nas ljubi. U molitvama upućenih bl. Augustinu molio sam za preobraćenje članova moje obitelji. Krenuli su putevima Božjim polako i uvidim promjene na njima, ne svi, ali vjerujem da će se i to promijeniti. U sebi osjećam i nosim takvu jednu snagu, radost i vjeru koju ne mogu nekada ni riječima opisati. Osjećam da će naše molitve za dar života po zagovoru bl. Augustina biti uslišane jer jednim dijelom već jesu, naša ljubav kao supružnika je neopisiva i ljubav s Isusom je toliko velika da ne stane ni u jedan tekst. Dok sam pisao ovo svjedočanstvo cijelo vrijeme sam susprezao suze, ne naviru na oči zbog tužnih sjećanja i teških trenutaka nego dolaze zbog sreće, snage i ljubavi koju nosim u srcu, jer me Gospodin ljubi jer on je moj Spasitelj.

 Ime, prezime i adresa pošiljatelja pisma, poznati su prioru samostana.