Sveto pismo u teologiji Augustina Kažotića

Detalji

Kreirano Utorak, 24 Veljača 2015 10:33

Za bolje upoznavanje bl. Augustina Kažotića, ovdje ćemo prezentirati odabrane pisane uratke koje su vrijedni autori sastavljali o našemu Blaženiku, a objavljeni su u Vjesniku za širenje štovanja i za kanonizaciju Augustina Kažotića.

***

Blaženi Augustin Kažotić ubraja se među one velike ljude kršćanske i hrvatske povijesti koji su se zalagali da Kristovo Evanđelje bude stvarna pokretačka snaga u životu vjerske i narodne zajednice. On se zalagao i riječju i autoritetom svoje službe za one koji su, bilo zbog materijalnog siromaštva bilo zbog nižeg društvenog položaja, bili izvrgavani samovolji moćnijih. Nije živio odijeljen od svijeta u svojem biskupskom dvoru i odvojen od tzv. nižeg klera, niti od naroda koji mu je Krist povjerio. Čuo je i vidio na koji su način moćnici često krojili pravdu u svoju korist.

I upravo zato jer je propovijedao Evanđelje i evanđeosku pravdu, nije mogao izbjeći optužbe i osude. Kao pastir nije mogao šutjeti kad je vidio kako se i Evanđelje u ruci moćnoga iskrivljuje i pretvara u krinku iza koje se skriva želja za ugnjetavanjem. Upravo zbog toga što je evanđeosku pravdu i čovjekoljublje htio provesti u djelo, proglašuju ga buntovnikom. Protivnici su ga optužili pred Kraljem, koji je bio tuđinac i nije volio da na biskupskoj stolici zagrebačkoj sjedi čovjek, potpuno izgrađena ličnost nepodmitljiva ni novcem ni čašću. Augustin se borio do kraja, a kad je bio prisiljen napustiti svoju domovinu Hrvatsku i stolicu zagrebačkog biskupa, nije posumnjao u snagu Evanđelja iz kojeg je uvijek crpao svoju snagu. U tuđini, u Luceri, gdje je preuzeo biskupsku stolicu, bolje su upoznali njegovu veličinu i glas o njegovoj svetosti se proširi. Ovo nekoliko crta iz Augustinova života potvrđuju da je Augustin Evanđelje proživljavao. Sva je njegova nauka usmjerena na to da u životu pojedinca i društva mora prevladati razboritost prosvjetljena Svetim pismom.

Na koji način Augustin pristupa Svetom pismu možemo u dovoljnoj mjeri vidjeti ako pročitamo njegovu "Raspravu o siromaštvu" (objavljeno u: Croatica Christiana Periodica, br. 1, Zagreb 1977.). On osuđuje pretjerivanja i pretjerani fanatizam onih koji su se zalagali za odbacivanje svakog materijalnog posjeda. Tema siromaštva je u ono vrijeme bila vrlo aktualna, a zastupnici potpunog siromaštva su tvrdili kako Isus i njegovi učenici nisu ništa posjedovali, niti kao pojedinci niti kao zajednica. Tvrdili su to zato da bi dokazali svoju nauku po kojoj je siromaštvo savršenstvo kršćanskog života. Augustin vidi do kakvih bi nemogućih posljedica za cijelo društvo mogao dovesti ovakav fanatičan stav i sasvim smireno suprostavlja svoje razloge osnovane na Svetom pismu. Uvijek je bilo onih koji nastupaju sa već gotovim stavovima prema životu i kršćanstvu, a onda jednostavno, bez dubljih istraživanja, pokušavaju prikazati Isusa prema tim svojim zauzetim stavovima. Onima koji svoje teorije o siromaštvu kao savršenstvu žele potkrijepiti primjerom Isusova života, Augustin odgovara jednom rečenicom koja je neobično važna za upoznavanje njegova stava prema Svetom pismu: "Što se pak tiče vremena prije njegova (Isusova) javnog života, tvrditi o njemu nešto drugo osim onoga što se može naći u Svetom pismu, smatram nepromišljenim" (Rasprava o siromaštvu, Croatica ... str. 77). Sigurno bi i danas bilo manje beskorisnih rasprava kad bi se postupalo po Augustinovu načelu. U svim vremenima ima onih, koji se upuštaju u teološke rasprave, a nisu dublje proučili ni Sveto pismo ni teološku znanost. Nas ne zanima toliko samo pitanje siromaštva, iako je ta tema i u današnja vremena vrlo važna, nego upravo način na koji Augustin potkrepljuje svoje dokazivanje. Za Augustina Sv. pismo nije samo potvrda ili ilustracija nego upravo izvor razmišljanja.

Naš Blaženik je u svojim izlaganjima jasan i zato uvijek objašnjava izraze koji bi mogli biti nejasni ili višeznačni. U "Raspravi o siromaštvu" najprije dokazuje da su Krist i apostoli imali nešto kao zajednica, tj. neka novčana sredstva koja su nužna za svakidašnji život. Zatim objašnjava na koji se sve način može shvatiti sama riječ imati ili posjedovati; tu opet bez suvišnih i dugih izlaganja donosi mnoge odlomke iz Svetog pisma koji sami po sebi pokazuju kakav je bio Isusov stav prema materijalnim dobrima i posjedovanju. Kažotić ne prihvaća proizvoljne i nategnute zaključke koje neki izvode iz pojedinih rečenica Sv. pisma, često odvojenih od konteksta u kojem su rečene. Kad nešto u Svetom pismu ne stoji, on jednostavno kaže: »to u Svetom pismu ne nalazimo« (Rasprava o siromaštvu, Croatica ... str. 79). Vidio je gramzljivost velikaša i znao je do kakve nepravde može dovesti želja za bogaćenjem. Pogotovo kolika zapreka Evanđelju može biti suvišno bogatstvo nekih crkvenih dostojanstvenika, ipak nikad nije zašao u toliku skrajnost da bi zemaljska dobra smatrao nekim zlom samo u sebi! Na temelju Novoga zavjeta dokazuje kako je pravilno korištenje dobara važno a ne neposjedovanje. Kad uzima apostole za primjer, čini to navodeći mnoge odlomke Sv. pisma i izričito kaže da je to njegova metoda rada: "To sam zato naveo da bude jasno kako su apostoli imali ne samo nužno za život, nego i ono što je bilo korisno za njihove službe" (Nav. dj. str. 79.). Sveto pismo nije ideologija koja bi se suprotstavljala drugim ideologijama, ono zahvaća cijeli ljudski život i zato u Sv. pismu ne može biti skrajnosti koje bi naglašavale jednu stranu stvarnosti a sve bi se drugo zaboravilo i obezvrijedilo. Već smo naglasili da je pitanje siromaštva u Augustinovo vrijeme bilo neobično aktualno i tom su se pitanju razlikovali mnogi duhovi. Osnovna je zamisao pokreta siromaštva dobra, ali kao svaka skrajnost i pretjerivanje, pokret je zastranio. Augustin je Svetom pismu pristupao trijezno zato je vidio da ideal ne može biti putpuno osiromašeni svijet, nego svijet evanđeoske ljubavi gdje se dobra pravedno i bratski dijele.

Svaka skrajnost, samim time što zapostavlja jedan dio stvarnosti, odvodi od istine, a time i od Evanđelja. Augustin je bio čvrst u obrani siromaha, za njih je bio spreman založiti i svoj život, ali je u isti mah ostao potpuno vjeran riječi Evanđelja; to mu je omogućilo da pitanja života sagleda u svoj njihovoj raznolikosti. On je živio siromaštvo slično siromaštvu Isusa Krista i apostola, u tom siromaštvu nema ništa nasilna i nametljiva. Augustin sebi ne pripisuje neko savršenstvo koje bi ga izdizalo iznad običnih smrtnika, ali se u toj jednostavnosti upravo očituje njegova svetost. Isus kaže u Evanđelju da će bogataši teško ući u Kraljevstvo Božje, ali to ne znači da je materijalno siromaštvo samo po sebi siguran znak pripadnosti Kraljevstvu. Siromaštvo znači upravo jednostavnost i spremnost da se drugoga prihvati kao sebi ravna, da se od njega može nešto primiti. Bogataš je sebi dovoljan i sebi se divi, pa se zato teško uključuje u bilo koju zajednicu, njemu nitko nije ravan. Augustin tumači kako su apostoli imali neka dobra ali su im bila zajednička, a to je upravo evanđeosko siromaštvo; ne ništa ne imati nego dopustiti da se i drugi služe s onim što imamo. Stara je nauka crkvenih Otaca da smo na ovoj zemlji samo upravitelji pojedinih dobara koja moraju služiti cijeloj zajednici. Iznoseći opet mnoge retke iz sva četiri Evanđelja, naš autor zaključuje: "Iz tih riječi kojima je Isus nešto zapovijedio a Petar je u ime svih dao izjavu, smatram da proizlazi dovoljno jasno da je privatno vlasništvo isključeno iz Gospodinove škole" (Nav. dj., str. 83). Augustin je bio sin Sv. Dominika, on je znao koju ulogu igra siromaštvo i jednostavan život apostola u navještanju Evanđelja. Za Dominika je siromaštvo značilo ne bijedu nego oslobođenje od privezanosti uz bilo kakva dobra. Dominik je razderao bogatu darovnicu nekog velikaša iz Bologne, jer je htio da njegova braća žive od onoga što dobiju od mnogih, tako da ne budu od nikoga ovisni u propovijedanju. Kad se od bogataša prima nadarbina, onda se o njemu ovisi, a siromaštvo se pretvara u svoju suprotnost. Augustin je znao da siromašan apostol živi od onoga što mu daju siromasi i tako slobodan i neovisan od svake ljudske moći navješta Evanđelje siromašnog Krista.

Ivica Tomljenović, "Sveto pismo u teologiji Augustina Kažotića", u: Vjesnik za širenje štovanja i za kanonizaciju "Blaženi Augustin Kažotić", IV (1978.) 1, 5-8.