Prof. Josip Grbac govorio na Korizmenoj tribini

Detalji

Kreirano Četvrtak, 12 Ožujak 2015 07:52

U sklopu "Korizmenih tribina srijedom“, dr. sc. Josip Grbac, profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Rijeci održao je predavanje "Je li sloboda svijesti i savjesti utopija?" u srijedu 11. ožujka u velikoj dvorani samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu. U uvodnom dijelu predavanja pojasnio je pojam savjesti ističući kako je riječ o sudu praktičnog razuma o moralnosti konkretnog djela, zapovijedajući da se čini što je dobro a izbjegava što je zlo.

Rekao je da ova definicija ukazuje na nekoliko važnih elemenata koji kažu kako se radi se o prosudbi razuma, a to znači da kada se govori o funkcioniranju savjesti, neke kršćanske specifičnosti moramo u početku ostaviti po strani. Dakle, riječ je o univerzalnom fenomenu koji postoji svugdje gdje postoji ljudski razum, i to bez obzira na stupanj nečije inteligencije, njegovih mogućnosti prosudbe, bez obzira na sve religijske ili kulturološke elemente, istaknuo je prof. Grbac. Stoga kada se govori o savjesti potrebno je u početku ostaviti po strani govor o etičkim vrijednostima jer se ne govori samo o načelima kršćanske etike, kao znanosti koja, na temelju Riječi Božje, definira što je dobro a što zlo nego se govori o tome kako se čovjek-kršćanin mora ponašati, ukoliko želi da to njegovo ponašanje bude u skladu s voljom Božjom i vlastitom savjesti. Nadalje je rekao da kršćanin u oblikovanju vlastite savjesti ne slijedi samo Dekalog, tj prirodni moralni zakon. Sveto pismo i posebno Evanđelje pružaju mu jednu dodatnu dimenziju koju ateist nema. Prvo, daju mu jednu specifično poimanje čovjeka: Homo imago Dei est. Obzirom da je on slika Božja, za kršćanina ne dolazi u obzir nikakvo relativiziranje vrijednosti čovjeka i njegova života. Savjest kršćanina ne može nikada opravdati čine protivne čovjeku. Drugo, pružaju mu jednu radikalizaciju činjenja dobra. U Kristovom Govoru na gori ponavlja se sintagma: "Čuli ste da je rečeno - ali ja vama kažem". Prvi član je Stari Zavjet i njegov Zakon, drugi je Evanđeoski zakon. Prvi je član humanistička etika, drugi je kršćanska etika. Ne postoji gornja granica činjenja dobra. Da bi netko shvatio obvezu praštanja koja vrijedi neograničeno, najprije mora shvatiti obvezu praštanja sedam puta. Ako se misli da je savjest činiti što me volja, to nijedno zakonodavstvo neće dopustiti, kazao je između ostaloga izlagač.

U drugom dijelu izlaganja govorio je o svijesti, kazavši kako je ona kategorija razuma te kako svjesno nešto činiti znači ujedno i razborito. Zatim je s nekoliko primjera progovorio o prizivu na savjest naglasivši kada i kako ispravno reagirati, spomenuvši naputak enciklike "Evanđelje života" koja kaže kršćanima kako će se ponašati zastupnik u parlamentu kada bude morao glasovati za neki od prijedloga zakona o pobačaju. Naveo je i nekolicinu drugi primjera, pojasnio što znači glasovati po savjesti te apostrofirao kada se i kojemu slučaju može govoriti o utopiji. Nakon izlaganja, upriličena je rasprava kojom je uspješno kolokvirana tema treće korizmene srijede.