Dr. Kutleša govorio na temu "Ljudska prava ili Božja prava?"

Detalji

Kreirano Četvrtak, 26 Ožujak 2015 06:52

Tribina "Ljudska prava ili Božja prava?" u sklopu "Korizmenih tribina na Peščenici" održana je u srijedu 25. ožujka u dvorani samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, a predavanje je održao dr. sc. Mislav Kutleša, viši asistent na Katedri moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uvodno, predavač je rekao kako su ljudska usta danas prepuna govora o ljudskim pravima. Na sam spomen ljudskih prava ljudi uzdižu svoje glave pazeći i važući svaku riječ koja se odnosi na njihova prava. I to je dobro jer nije riječ o stvarima na koje imamo pravo ili ono što smijemo i želimo posjedovati ili ostvariti već je riječ o konkretnoj ljudskoj osobi, o njezinom duhovnom, moralnom i društvenom ostvarenju.

Međutim, u suvremenoj kulturi koje sve više odiše kao kultura prava bez odgovornosti. Činjenica je kako svaki govor o ljudskim pravima danas postaje i svojevrsna potraga za novim prostorom kojim bi se mogle ostvariti do sada neostvarene ili neostvarive narcisoidne i egoistične želje, ideje ili planovi. Ljudi teže ka proširenju vlastitih prava ali ne u smislu univerzalnosti tj. da se prava osiguraju u cjelovitosti svakoj osobi ili društvu, na svakom mjestu i u svako vrijeme, nego isključivo u jednom ideološkom smislu, a koji se pojavljuju kao umjetna tvorevina, koje dolazi osobito u pitanjima vezanima za život ljudske osobe: od začeća pa sve do smrti, pitanje braka i obitelji, pitanja potomstva itd., istaknuo je dr. Kutleša. Potom je rekao da je u svrhu promidžbe nepovredivog ljudskog dostojanstva i prava nezanemariv doprinos osiguralo i proglašenje Deklaracije o ljudskim pravima, koja je u konačnici trebala omogućiti pojedincima i cjelokupnom ljudskom društvu, kao i navedenim strukturama, da prepoznaju i prihvate svakog pojedinca društva kao temeljnu vrednotu. U konačnici se polako stjecao dojam i razvijala svijest da je svaki čovjek, svaki član ljudske obitelji, kao nositelj ljudskih prava, prepoznat i prihvaćen kao put društva, put i odgovornost kojim si društvo može ali i treba osigurati sretan i zdrav opstanak i perspektivu. Time je dostojanstvo čovjeka postavljeno kao jedini ispravni put, a njegovo poštivanje metodologija, čijom se zaštitom i promicanjem stvara, kako kaže sama Deklaracija u svom uvodnom dijelu, "temelj slobode, pravde i mira u svijetu". Nadalje, predavač je rekao kako su misao i kršćanska savjest, međutim, usmjereni kako prema ljudskim pravima tako i prema Božjim pravima. Neovisno o tome što bilo kakvo pozivanje na Boga i njegova prava rađaju ponekad u nama negativan osjećaj tj. kako je isključivo riječ o onim pravima koji koče napredak i širenje ljudskih prava, koji ograničavaju i onemogućuju kontinuirani moralni, duhovni, znanstveni i društveni napredak. Dužni smo, tako reći, uključiti u razmatranje vrednotu i važnost Božjih prava tražeći u kakvom je zaista ono odnosu sa našim ljudskim pravima, što ona znače za nas i imaju li ikakvu ulogu u ljudskim pravima.

U tom slučaju temeljni je zahtjev da se ne zanemari temeljna činjenica, a ta je da je nositelj naravnih ljudskih prava sam Bog Stvoritelj, a Stvoritelj nije protiv svoje slike i prilike. Naglasio je kako je Bog onaj koji stoji iza čovjeka i njegovih naravnih ljudskih prava, a kojima ne činimo ništa drugo doli štitimo, čuvamo, njegujemo i promičemo vlastito dostojanstvo. Ono nam je povjereno na odgovorno čuvanje i brigu. Prema tome ne možemo, barem ne bismo smjeli, govoriti o netrpeljivosti između navedenih prava već isključivo o njihovoj, s naše ljudske strane govoreći, povezanosti i nerazdvojivosti. Na duhovnoj i moralnoj razini Božja se prava očituju i kao svojevrsna Božja pedagogija tj. odgojni pravac formacije ljudske savjesti. Štoviše, Božja prava jesu temeljni moralni i duhovni kriteriji odgoja ljudske savjesti po kojoj je pozvan živjeti u duhu pravednosti i dobra s bližnjim i za bližnjega. Objekt Božjih prava objavljenih u osobi Isusa Krista nije, dakle, sam Bog koji želi biti usmjeren isključivo prema sebi i svojim potrebama ili željama iskorištavajući čovjeka već objekt jest bio i ostaje čovjek, njegovo dobro i spasenje. Time nam je Božji postupak očitovao kako su ljudska prava prigoda za zdravu duhovnu i moralnu komunikaciju i dijalog među ljudima i društvima, kako su naša ljudska prava istinski poziv na uzajamnost, na uzajamnu brigu i odgovornost radi jednakog nepovredivog dostojanstva, naglasio je na kraju izlaganja dr. Kutleša.