Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Detalji

Kreirano Subota, 04 Travanj 2015 07:21

Obrede Muke Gospodnje u samostanskoj i župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića na Veliki petak predvodio je p. Zvonko Džankić, reizabrani prior samostana u zajedništvu s braćom dominikancima, a propovijedao je p. Ivica Tomljenović, najstariji član samostana. Židovi su bili ponosni na hram u Jeruzalemu koji je izgledao tako lijepo i moćno da su ga smatrali vječnim te su bili su uvjereni da Božji narod svoju sigurnost i svoje jedinstvo zahvaljuju Hramu, jer da Bog tu stanuje i štiti protiv svih neprijatelja. Danas kao i onda zaboravlja se daje sam čovjek veći nego sve što bi on mogao izgraditi ili proizvesti.

Čovjekov duh je kao jedno izbijanje vječnosti u ovom svijet sve drugo je prolazno i propadljivo, rekao je na početku propovijedi p. Ivica. Velike i prekrasne crkve nisu ono najvažnije. Jedina prava snaga jest vjera živih ljudi. Tko zaista vjeruje u Božju riječ taj govori svojim životom i on će uvijek naći prave riječi. Pravi kršćanin se ne boji budućnosti jer on zna da vlastita sigurnost, a ne vanjske prilike, određuje njegov život. Isusova smrt na križu posljedica je njegove poruke. On je navijestio pravednost za sve, slobodu za sve, sreću za sve. On je htio da svi ljudi, bez razlike, sačinjavaju jednu veliku obitelj i da svaki pojedini sa drugim postupa kao sa svojim bratom, istaknuo je propovjednik i nastavio. Naravno da je ta pouka izgledala preopasno u očima onih koji su za sebe zahtijevali jednu vodeću ulogu ijedan privilegirani položaj. Ali ako mi danas slavimo Isusov križ i želimo značenje križa bolje razumjeti, ne smijemo zaboraviti Isusove riječi, koje je on rekao prije velikog petka: "Tko želi biti moj učenik neka zauzme sam sebe, uzme svoj križ i slijedi mene." Mi se pitamo što znači danas, naslijeđe Isusa. Mi se moramo, kao Isus, zauzeti za to, da ljudi u slobodi i časti, u jednakosti mogu živjeti jedan s drugim. Ali ako mi to činimo tada neizbježno upadamo u patnju i na križ kao Isus. Mi danas slavimo križ Isusov, jer taj križ je jedan znak, on nam pokazuje da novi život i prava radost mogu nastati samo po križu. Bilo da pojedinačno ili u zajednici molimo trebali bismo se podsjetiti na to da je Isus za nas molio. Na Isusovu molitvu mislimo ne samo zato jer smo sigurni da Otac njega sluša, i da smo svi uklopljeni u njegovu molitvu, nego i zato jer nam daje primjer. Ni molitva nije prava molitva ako je sebična. On želi da mi ljudi po našem jedinstvu dođemo do izvora prave sreće. Kod svih ideologija nalaze se lijepe riječi, zato Isus veli: samo ako mi kršćani ostvarimo povjerenje i radost dolazit će ljudi k vjeri. Otac je Isusa uslišao – uslišimo ga i mi, rekao je na kraju propovijedi p. Ivica Tomljenović.