Gospodin moj i Bog moj!

2015-04-11-2-vaz-samostanRijetko da je moguće susresti koga koji tijekom svoga života ne bilježi iskustvo straha. Strah zatvara, blokira funkciju uma kao i osjećaja i čini nas uznicima vlastitoga bića. Sloboda kao i svaka druga ljepota kojom smo darivani, u strahu se gubi. O strahu izvještava i današnje Evanđelja (Iv 20, 19-31) ). Riječ je o Isusovim učenicima koji su kako kaže evanđelist Ivan: "u strahu od Židova bili zatvorili vrata". Sve se to događa nakon Uskrsnuća kada je svojevrsna nevjerica obuzela učenike. U trenucima dok su raspravljali o događajima, dođe Isus među njih rekavši: "Mir vama!"

Ove Isusove riječi bile su motivirajući okidač koji je unio prekretnicu u njihove živote, i živote svih nas: Spasitelj je Uskrsnuo! Kamen je odvaljen, zavjesa straha nestala je sa životne scene i počeo je novi život, život Uskrsnog jutra. Mir koji nudi Isus jest pokretačka snaga koja dokida strah. I kao što se dijete osjeća sigurno u naručju majke tako su se učenici osjećali nakon Isusovih riječi u kući susreta. Te riječi su upućene i nama te one mogu dokinuti naše strahove kojima smo svakodnevno podložni. Gospodin je opet s učenicima i daje im mir, vjeru i snagu. U trenutku Isusova dolaska, među njima nije bilo Tome apostola kojega prati nemir zbog otajstva Isusove smrti i ponovne prisutnosti. On nije mogao vjerovati da je Isus živ dok ga ne vidi i ne dodirne. Ovo iskustvo sumnje jest i naše iskustvo. Sve nas Isus poput Tome, poziva da prinesemo prst i stavimo svoju ruku u njegove rane. I što se događa nakon toga? Toma uzvikuje: "Gospodin moj i Bog moj!" Potonje riječi označavaju potpuno i bezuvjetno pristajanje uz Boga koji nam se priopćava ljubavlju i poziva nas da odgovorimo na ljubav Uskrsa koja oživljuje i čni nas vječnim!

Zvonko Džankić, OP