"U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha."
Evanđelje treće vazmene nedjelje (Lk 24,35-48), počinje podsjećanjem na dvojicu učenika koji su na putu za Emaus susreli uskrslog Isusa i prepoznali ga u lomljenju kruhu i to ne kao stranca, nego kao onoga koji daje život. Prepoznali su ga kao onoga koji opetovano čini srca radosnim i ispunja ih besmrtnom nadom. Nakon susreta, oni se žurno vraćaju u Jeruzalem kako bi to iskustvo podijelili s drugima.
Prepoznajemo li mi jedni u drugima vrijednosnu ljepotu ili samo konstatiramo brojčanu pojavnost? Otkrivamo li poput učenika Isusa u lomljenju kruha? Važnost prepoznavanja Isusa predstavlja temelj na kojemu se gradi vjera. Prepoznati ga znači prihvatiti ga i živjeti od „euharistijske gozbe“ koja napaja ljudski život i daje mu pokretljivost. Ovonedjeljni ulomak iz Lukina evanđelja završava riječima: "Vi ste tomu svjedoci."! Upravo to trebamo biti, svjedoci uskrslog Krista koji se iz ljubavi predao za nas. Jesmo li se mi spremni iz ljubavi predati za druge i u ljubavi druge otkrivati? Isusova prisutnost pod prilikama kruha trajni je znak Njegove ljubavi i neiscrpni izvor za naše umorne živote. Njega nam valja najprije prepoznati (otkriti), a onda ga tako prepoznata primiti kao hranu za život vječni, a zatim radosno zakoračiti u svijet u kojemu jesmo i koji nas okružuje te životom posvjedočiti tu prepoznatljivost. Prema tomu, današnje Evanđelje nas poziva da budemo autentični svjedoci uskrsne radosti i vjerodostojnim životom služimo Bogu i ljudima.
Zvonko Džankić, OP