Bez njega smo duhovno mrtvi: bez ploda i roda

Detalji

Kreirano Petak, 01 Svibanj 2015 14:21

U prispodobi o trsu i lozi, Isus izričito tvrdi: "Ja sam trs, a vi loze"! Radi se o slici koja je Isusovim slušateljima, kao i prvim kršćanima, itekako bila bliska i jasna. Ova slika ni danas za nas nije ništa izgubila od prodornosti, jasnoće i značenja u svojoj poruci. Isus je središte našeg kršćanskog života i bez njega ne možemo učiniti ništa. Bez njega smo duhovno mrtvi: bez ploda i roda. On je naš trs, a mi njegove loze. Kao što trs daje lozama životni sok da donesu urod, tako i Isus nama daje snagu Duha Svetoga da urodimo duhovnim plodom života (vječnoga).

Slikoviti Isusov govor o trsu i lozi nosi u našoj stvarnosti, svakome od nas, upozorenje na opasnost da budemo, kao loza, otrgnuti s trsa. Tada smo u sebi suhi, mrtvi i bez života. Zapravo beskorisni jer se suhe loze mogu samo iskoristiti za potpaliti vatru: "takve onda skupe i bace u oganj te gore". Biti otrgnut od loze znači biti udaljen od Krista u svom (svakodnevnom) životu. Bit vjere je životna povezanost s Kristom, koja se ostvaruje davanjem i otvaranjem sebe i vlastitog života Kristu. Radi se o ovisnosti o Kristu na isti način kao što su loze ovisne o trsu. Ako Isus Krist nije središte i prioritet moga života, tada i moje pristajanje uz Krista nije potpuno, što za posljedicu ima da moja vjera gubi na životnosti a time i na uvjerljivosti. Izvana možemo, u pogledu vjere, izgledati na prvi pogled jako životno i "zeleno" i stvoriti dojam da u nama vjera buja. Ali to može biti privid. Vjera se gleda po plodovima. Jaka vjera, ucijepljenost u Isusu Kristu, donosi uvijek plodove. Zato upravo taj fenomen "otrgnutih loza", koje izvana izgledaju zeleno i živo, ali na sebi nemaju plodove jer su u sebi mrtve (bez životne povezanosti s Kristom, životvorcem) je jedan od glavnih problema nas, današnjih kršćana u  društvu. Lijek protiv toga je održavati i potvrđivati svoju pripadnost Kristu kroz slavljenje euharistije, primanje drugih sakramenata, osobnu molitvu i prakticiranjem djela ljubavi.

Marko Bijelić, OP