Mladost bl. Augustina Kažotića u Trogiru

Detalji

Kreirano Utorak, 26 Svibanj 2015 06:58

(Mons. Urban Krizomali, opat trogirski, u novije vrijeme jedan je od inicijatora štovanja bi. Augustina Kažotića. Iz njegove literarne ostavštine objavljujemo ovaj romansirani prikaz iz Kažotićeve mladosti).

Braća Ivan i Augustin Kažota igrala su se oko kuće. Skrivali se vješto, da ih je bilo teško pronaći. Augustin se malko više približio vratima kuće. Opazi strica kanonika Zaneka (Ivana), poljubi mu ruku i odvede ga u stan. "Doći ću večeras k vama, pa nemojte ni ti ni tvoja braća izostati da me dođete slušati". "Reci, molim te, striče, o čemu ćeš nam govoriti". "Da, da, ti to još ne možeš ni slutiti.

U Splitu je umro veliki prijatelj Trogira, glasoviti povjesničar, arhiđakon Toma. O njemu ću vam govoriti«. Nije ni stigao izreći svoju misao, a već je mali Augusttin potrčao do svoje braće. Morao ih je dugo tražti jer su bili dobro skriveni. Čekali da ih baš on pronađe. Trudio se i izvikivao njihova imena. Napokon ih sav zadihan sazove bliže k sebi i saopći im da će za par sati, u predvečerje, doći k njima stric kanonik. Rekao im je i razlog dolaska, pa su braća, pogledavši se, rekla: Umro je veliki prijatelj Trogira arhiđakon Toma. Mi ćemo sigurno prvi u Trogiru čuti nešto iz njegova života.

Smrt Tome Arhiđakona - Bl. Augustin u Splitu

Počelo se upravo smrkavati kad je kanonik Kažotić u pratnji svećenika Luke i klerika Desa Sloga, Natalisa te Formina i Bogdana došao do kuće svojega brata Nikole. Čekao ih je Nikola i supruga mu Radoslava. Djeca su bila u sobi, mirna. Podigla su se i naklonila stricu, pozdravila i druge nadošle a nasmijala se prijateljima mladim klericima. Svakome su dala sjedalicu i oko stola jedva čekala kada će stric početi govoriti. Kanonik je ozbiljno započeo sa svetom molitvom i tužna lica. "Jutros je (8. svibnja 1268) preminuo najpoznatiji član starodrevnog Metropolitanskog splitskog kaptola, naš prijatelj Toma arhiđakon. Prošlo je par mjeseci od smrti nadbiskupa Rogerija, kad smo uzveličali njegov sprovod, a vodio ga je upravo, kao najstariji i najčasniji član, Toma kanonik. Slušajte me baš vi, draga mladeži, i zapamtite.Toma arhiđakon bio je veoma uvažena ličnost. I sam Sveti Otac papa njemu je povjeravao da riješi razne sporove. Poznavao je njegovu izobrazbu, njegov talenat. Znao je da je studirao u Bologni, da je bio doktor obaju prava i da je u svom životu imao sreću i samog sv. Franju Asiškoga slušati kako propovijeda, osobito o idealnom siromaštvu, koje su mogli svi prihvatiti. Spor između našeg milog trogirskog biskupa Treguana i šibenskog natpopa Stanimira riješio je sretno Toma arhiđakon 24. travnja 1254. Spor zbog desetine između komune i biskupa našega s Kaptolom opet je sretno dovršio isti Toma arhiđakon. I mnoge druge važne poslove povjeravali su mu rimski pape, poznavajući i njegovo znanje i njegovu razboritost. Toma arhiđakon živio je u Splitu. Branio je prava svete Crkve, osobito pred prevlašću civilne vlasti, tražio je samostalnost svoga grada i uvijek priznavao privrženost Svetoj Stolici i Svetom Ocu papi. Napisao je, vidio sam i ja rukopis, Povijest Splita - Kroniku, od najstarijih vremena do danas, osobitim načinom iznijevši sve po istini što se događalo za vrijeme njegova života. Zato smo odlučili da u što većem broju idemo do Splita kako bismo prisustvovali njegovu sprovodu i izrazili i sa strane Crkve i grada naše saučešće".

---

Zasjedno sa stricem kanonikom otišao je Augustinov brat Ivan, a s ocem mali Augustin. Prisustvovao je sprovodu i sam biskup Kolumban sa svitom kanonika: Jakovom arhiđakonom, Gervazijem primicerom i Dujmom de Cega. Otac Nikola Kažotić htio je time nagraditi sina Augustina osobito za njegovo odlično ponašanje i uzoran posluh. Slušao je mladi Augustin u crkvi sv. Dujma spomen-slovo o pokojnom arhiđakonuTomi. Ništa njegovu oku nije izbjeglo. Pratio je i povorku od katedrale do crkve sv. Felicija na obali (danas sv. Frane) kod male braće konventualaca. Mladog Augustina pratila je neprestano jedna misao: ovdje na zemlji borimo se, neprestano nas prate težine i suprotivštine, a ostaje jak i pobjeđuje onaj tko je blizu Boga, tko se Boga ne stidi i zajedno s Kristom nosi svoje križeve. "O, sretni li su ljudi koji su se odrekli ovog svijeta i koji žive samo za Boga i šire njegovu slavu". To su bile zaključne misli u pameti mladog Augustina. U njegovu srcu počela se razvijati misao o tome kako bi se i on jednog dana, ali što prije, potpuno posvetio Bogu, kao u Trogiru samostanci dominikanci ili franjevci.

Nauk i ambijent Trogira

Već više od trideset godina bijaše prošlo otkada je Radovanov portal bio završen. Stari je majstor još bio živ, a njegovo je lice potpuno odgovaralo onom bas-reljefu na samom portalu. Mi danas nastojimo djeci i samo poučavanje vjeronauka olakšati, prikazujući im razne slike, osobito u boji, jer im se to veoma sviđa. U 13. stoljeću imala su djeca u Trogiru sreću da su na portalu katedrale gledala život Isusov i tako bolje pamtila pojedine zgode iz Isusova života. Gledala su na luneti Isusovo rođenje, kako Majka Božja otkriva Spasitelja u zipci kako bi sveta tri kralja bolje vidjela i poklonila mu se. Promatrala su u polukrugu anđele kako se Isusu klanjaju i tako pokazuju da je Isus ne samo običan čovjek nego i pravi Bog. Sve je to promatrao i mladi Augustin. Pratio je sve te prizore a znao ih je i drugima lijepo protumačiti. Gledao je i Spasitelja na križu, a možda i koju suzu prolio zahvaljuvajući mu na dobroti koju je za nas pokazao. Je li možda imao i društvo u toj svojoj školi vjeronauka? O da! Eno s njime su: Radoj i Bogdan, Slavka i Žuvana, Obrad i Prodan, Matiša i Marin,Tihoslava i Batonja, Dragan i Dabro, Radosije iTodor, Hranko i Stojan i tko bi ih sve nabrojio! Djeca su uvijek jednaka. Kad završi pouka vjeronauka, eto ih na trgu kod katedrale. Zašto su se zaustavila kod Lože? Gotovo svaki dan tu se obavljaju sudbeni poslovi. Javno se ispituju stranke, koje imaju i svoje odvjetnike. Znademo da je Augustinov otac gospar Nikola Kažotić bio sudac, i branitelj-odvjetnik stranaka, i općinski branitelj... Vršio je sve poslove od istražitelja do suca. Koliko se puta Augustin zaustavio i posebno dolazio kod Lože, penjao se sa strane da bolje vidi svog oca i njegove štićenike! Godine 1266 (kad je Augustinu bilo 6 godina) nalazimo Nikolu Kažotića kao suca istražitelja i odvjetnika oko 25 puta, i to od kolovoza do prosinca. Isti dan Nikola je morao braniti razne stranke. Uz Augustinova oca Nikolu bili su i drugi njegovi drugovi kao suci: Stjepan Marini, Desa Petrov, Desa Dujmov de Morcegafaba. Na upravi grada bio je Valentin Kasarić i Desa Amblazije. Rješavali su se u Loži razni predmeti: i krađe ovaca, i osvade, i udarci nožem, i klevete, ostavštine, svojatanja zemljišta. Tu su dolazile i ženidbene parnice, pa je Augustinov otac morao biti vrlo vješt poznavalac prava i zakona. Brani djeda i babu obitelji Klanića, da su se vjenčali po običaju u Slavoniji (jer su stanovali u selu Ostrogu) i da po tom sestra-kćer nema prava primati dio baštine; brani Dragonegu da je bila zakonita-prava žena Pulnosia, iako vjenčana secundum conseutudinem sclavonicam; brani Dragosija Citulana zbog uvredljivih riječi kod kupnje riba... počupali se za kosu; brani Stanislava protiv Matina sina Coce, da je neputa Seraka uzeo za poslugu samo od sv. Martina do sv. Ivana; brani Hranka protiv klerika Draga iz Hvara zbog kupnje i prodaje vina; itd. itd. Sačuvale su se te sudbene isprave, koje je dao tiskati kao povijesne priloge pokojni sveučilišni profesor svećenik dr. Mijo Barada.

Kada su rasprave bile gotove, djeca su ih komentirala. Augustin je hvalio svojega oca kako pravedno brani štićenika. Znao je ponoviti i upite i odgovore stranaka. Takve i slične prikaze imao je mogućnosti da čuje i sluša mladi Augustin. U njegovu je srcu sve više i više sjala zvijezda koja mu je pokazivala nemir svijeta, opakosti i lažne nasrtaje subraće, samo da dodu do svog cilja pa bilo kojim sredstvima. Znao bi Augustin potrčati do krila majke Radoslave te se isplakati u njezinu krilu, tumačeći sve što je čuo i govoreći joj kako ne može vjerovati da može biti i zlobnih ljudi. Opažao je da majci nije dobro, da stalno poboljeva, pa je htio svojom toplinom da joj pomogne, da olakša boli. Volja je Božja bila drugačija. Radoslava je umrla i ostavila i ostalu njegovu braću kao siročad. Tko bi mogao opisati Augustinovu žalost prigodom smrti njegove majke? Iako mlad, tješio je svoju braću, jer je znao da je njihova dobra majka mogla za svoja dobra djela da zasluži samo nebo. »Ona nas iz neba gleda i prati, nemojmo je žalostiti. Pozovi nas, majko, k sebi da te ponovno vidimo sretnu i blaženu u raju«. Dakako da suze nije mogao ugušiti. Plakao je jer mu je odnosena najveća ljubav. Njoj može zahvaliti što je u svojoj mladosti ostao samo Božji. Obitelj nije mogla ostati bez ženske ruke pa se otac ponovno oženio. Augustin je znao poštivati i drugu majku, Dragoslavu Dragojević, koju su skraćeno nazivali: Dragoja ili Goja. Obitelj se još povećala za nove sestrice: Bunu, Bitkulu iTrogirku. Augustin je volio jednakom ljubavlju sve članove i stare i nove obitelji. Tako su se i sva djeca jednako međusobno poštivala.

Augustinovo redovničko zvanje

Već je 1245. postojao dominikanski samostan u Splitu. U Trogiru je građanin Nikola Albertini posjedovao - iure patronatus - crkvicu sv. Franje na obali prema Čiovu, koju je darovao dominikancima da bi se nastanili u blizini i održavali u crkvici službu Božju. Papa Urban IV. (1261-1264) potvrdio je tu darovnicu, ali su dominikanci u početku imali poteškoća s mjesnim biskupom franjevcom Kolumbanom, koji je želio pogodovati najprije svojem franjevačkom redu. Papa Klement IV. (1265-1268) naredio je trogirskom biskupu da dozvoli i dominikan­cima vršiti u Trogiru službu Božju. Crkvica se sv. Franje srušila, a na istom mjestu sagradila današnja crkva sv. Dominika. Mladi Augustin, dobro poučen u kršćanskom nauku, gledao je događaje svojeg vremena, kao i one nemirne prilike i svađe malo prije njegova rođenja, kroz prizmu Božje providnosti i dopuštenja i znao je, osobito uz pomoć svojih dobrih duhovnih savjetnika, da za sebe stvori temeljite zaključke. Ovdje na svijetu vlada samo mržnja, svađa; svatko hoće da bude veći i moćniji, a nitko ne gleda na pravednost i pravičnost, na posvećenje stvorova jedinom pravom Gospodaru, na usavršenje svoje duše, na pripravu za vječni život. Gledao je mladi Augustin najprije svoje uzorne roditelje; gledao je svog dobrog oca, slušao ga mnogo puta kako pravedno brani potlačene i ne dopušta nikakvo nametanje i silu, gledao ga je u službi suca istražitelja, odvjetnika i branitelja Općine, ali je razumijevao da njegov rad i iskrena volja da se postigne mir, osobito među zavađenima strankama, potječe od duše, koja Boga poznaje, Njemu se moli i preporučuje. Vidio je svoju majku Radoslavu kao uzor-majku, spremnu da i život dade za djecu; vidio je kreposnu, osobito prama bijednim i siromasima, upravo poput epistole u sv. misi: "Ženu jaku tko će naći" on, Augustin ju je našao. Ljubav je vladala u obitelji, ljubav prema Bogu i bližnjemu. Pred sobom je imao strica svećenika Zaneku, koji je upravo zbog svoje dobrote i sposobnosti preuzimao sve veće časti i dostojanstva u Kaptolu, postavši ponajprije primicerom, pa napokon predstojnikom Kaptola kao arhiđakon. Njemu se mladić Augustin povjeravao, njemu je otkrivao svoje srce, svoje namisli, svoje težnje i dubinu duše... svoje srce. Ta je Augustinova težnja bila sve veća i rasla je, osobito iza primanja svetih sakramenata ispovijedi i pričesti, koji su se u to vrijeme primali oko 14. godine života. Gledao je - a bilo mu je tada 12 godina - svog dragog prijatelja oca Šimuna, Trogiranina, dominikanca, kako je zbog svoje sposobnosti i revnosti u službi Božjoj bio predložen za biskupa u Kninu. Pred njim su bili mladići njegove dobi, a već klerici, koji su u katedralnoj školi završavali svoje nauke pod vodstvom vrsnih svećenika, napose kanonika Martina, koji je i predloženog kninskog biskupa morao zastupati pred splitskim metropolitom. Ponovno su bile teške razmirice između Splita i Trogira. Godine 1277. knez u Splitu bio je Pavao Bribirski, a u Trogiru njegov brat Mladen. Kao braća bili su usko povezani, pa je bilo prirodno da će baš oni nastojati da dođe do izmirenja između zavađenih gradova. Kao pomirni suci između Splita i Trogira bijahu šibenski knez Juraj Birbirski i zadarski građani Preste de Cotopagna i Donald de Zadulinis, koji uistinu uspješe sklopiti mirovni ugovor u Splitu, u samostanu sv. Dominika, 30. svibnja 1277. Samostan sv. Dominika u Splitu, sa svojom bijelom braćom, kao da je podigao bijelu zastavu prema zavađenim i pružao im da dobro pročitaju geslo samog reda VERITAS-ISTINA. Na temelju istinitih dokumenata došlo je i do mira. Zar nije sve to djelovalo i na mladog Augustina? Gledao je oko sebe, ponavljamo, strasti, mržnje i svađe, ali je ugledao i zastavu s geslom Istina i prigrlio je jakost tih načela. Htio ih je slijediti i njima se čitav život posvetiti. Augustin je prigrlio novi život. Obukao je haljinu đominikansksog reda i postao član mlade družbe velikog oca, pomiritelja i sveca sv. Dominika.

Zaglavak

Mladi Augustin odlazi iz Trogira i želi pozdraviti svoga biskupa Kolumbana, koji je već godinu dana u mirovini, bez tereta pastirske službe - longa supportatione pontificalis sarcinae fatigatur (umoran dugim nošenjem biskupskog tereta). Želi mu zahvaliti i na onom divnom pismu upravljenom njegovu ocu Nikoli, datiranom 7. siječnja 1276. Augustin ga znade gotovo napamet: "Biskup promatrajući da je primio velika i uzvišena te utišavajuća dobročinstva za dugo vremena a i sada od gosp. Nikole Kažotića a bez ikakvog naplaćivanja, što je inače i po Bogu i dobrom običaju ljudskom dozvoljeno, a ne htijući da bude potpuno bez priznanja... svojim pravom darovStine i potpuno slobodan davam g. Nikoli Kažotiću i njegovim zakonitim nasljednicima pravo na 120 mletačkih malih libara što imam da primim od g. Rafaela Betrama mlećanina, koje mi nije vratio ..." "Hvala Vam, presvijetli biskupe, i blagoslovite me, jer odlazim u samostan. Mlad sam vidio dosta toga i iskusio što to znače brige zemaljske, pa hoću da se potpuno u dominikanskom redu Bogu posvetim". "Sinko, ti već znadež da sam papu Inocenta zamolio i da je uslišao moju molbu, koju sam ga bio prosio preko arhiđakona trogirskog Gervazija i svog kapelana benediktinca Olivera, koje ti inače dobro poznaš jer često s njima i besjediš i da je već odredio za mog nasljednika Ivana prepozita de Grigorisse (Glegoreza) zagrebačke biskupije, a ujedno i jeruzalemskog kanonika. Borbe su za mog života bile velike. Imao sam i dobre prijatelje, ali i nesložnu braću. I splitski metropolit i šibensko svećenstvo bili su, u vlastitom interesu, protiv mene, što sam sve s poniznošću snašao a pravednošću držao crkvenu stegu. Blagoslivljam te, moli se za mene i budi i unaprijed svjetlo svijeta. Radi sve na slavu Božju".

****

O blaženi Augustine. Malo smo izbliže promatrali tok tvoje mladosti proživjele u Trogiru. Tvoj život vidimo da teče mirno poput zrna krunice, koja su katkad malo veća i teža za podnašanje a katkad opet tiha, okrugla i mirna. Burno doba i okolnosti oko tebe učiniše te junakom. Sto da te danas molimo kad od dragog Boga prosimo da budeš pred cijelim svijetom proglašen Božjim svecem? O blaženi Augustine, isprosi od Gospodina da i današnja mladost ne zastrani i ne odaleči se od vjere, već da ostane vjerna svom Bogu, čestita i poštena. Daj da roditelji svojim primjerom prednjače pred djecom svojom. Daj da prestanu svađe, neprijateljstva, da umuknu zli jezici koji šire klevete. Isprosi svojim građanima mir i slogu, međusobnu ljubav, da uvide kolika je blagodat živjeti u Božjem prijateljstvu, pa da se svi s Božjom pomoći nađemo u nebeskom dvoru s tobom, Augustine,blaženi. Amen.

Urban Krizomali, "Mladost bl. Augustina Kažotića u Trogiru", Vjesnik za širenje štovanja i za kanonizaciju "Blaženi Augustin Kažotić" XIII (1987.) str. 5-12.