Nakon svetkovine Presvetog Trojstva slavimo Tijelovo - svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Radi se o blagdanu radosti zbog Božje prisutnosti među nama, u čijem središtu jest otajstvo Posljednje večere kada je Isus ustanovio euharistiju, spomen-čin posadašnjenja proslave Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Naša radost je povezana sa životom koji nam Isus daje, darivajući nam svoje tijelo, kao zalogaj kruha, i svoju krv, kao gutljaj pića „da bismo imali život u sebi“. U tom davanju sebe nalazi se Isusovo obećanje života vječnoga jer nas želi „pretvoriti“ u sebe. Kroz pričest, primanjem njegovih darova, se ostvaruje to zajedništvo s njime koje je zalog života vječnoga.
Ali onaj tko blaguje euharistijski kruh, tko prima tijelo Kristovo, postaje preobražen, sa svojim životom, u zalogaj kruha radosti i ljubavi drugima. Bog nas hrani samim sobom kako bismo mi mogli hraniti druge, postajući im mir, radost i ljubav. Stoga možemo govoriti o euharistiji kao sakramentu za preobrazbu svijeta, tj. svih nas. To se događa snagom žive Kristove zbiljske i trajne prisutnosti pod euharistijskim prilikama. U tom kontekstu je i smisao slavlja svetkovine Tijelova i tijelovskih procesija,u kojima se nosi Presveti oltarski sakrament, u kojima Crkva svečano ispovijeda svoju vjeru u Gospodina. One su znakovita gesta kojom želimo donositi i pronositi Sveti sakrament, prisutnog Isusa pod prilikama kruha, ulicama svojih sela i gradova. Mi sami, kršćani i vjernici, smo pozvani biti živi i prisutni Krist koji će promijeniti i preobraziti stvarnost naših ulica, gradova i sela. Slavljem Tijelova častimo sakrament euharistije, svečano ispovijedajući i potvrđujući vjeru u stvarnu i djelotvornu Kristovu prisutnost u posvećenim euharistijskim prilikama. Zato nas Tijelovo utvrđuje u vjeri u Isusovo obećanje da je s nama, kao Emanuel, u sve dane do svršetka svijeta. Idući puta kada vidiš Presveti oltarski sakramenat u svećenikovim rukama, sjeti se da je Isus zauvijek odlučio ostati s tobom skriven u komadu kruha, da bi ti bio dostupan i da bi ti imao život vječni. Poruka Tijelova je da je Bog s nama i sada, ali i u vječnosti. I tu nam radost zbog njegove zbiljske i trajne prisutnosti u našoj sredini, iz koje crpimo snagu, nitko ne može ukrasti. Jedino se je možemo sami odreći, ako zaboravimo i zanemarimo pobožnost prema presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj.
Marko Bijelić, OP