Oni koji ga prihvaćaju, mijenjaju se

Detalji

Kreirano Subota, 06 Lipanj 2015 13:35

Isus je svojom pojavom, osobnošću, riječima i djelima bio izazov za sve njegove slušatelje. Rijetko je tko ostajao ravnodušan. U evanđeljima susrećemo zgode u kojima Isus biva prihvaćen od svojih slušatelja, ali i odbijen. Oni koji ga prihvaćaju, mijenjaju se, tj. obraćaju se. Onaj tko prihvaća Isusa svojim životom, ujedno priznaje da njegov život do tada nije išao pravim smjerom. Zbog toga čini zaokret, mijenja sebe, svoje mišljenje, pogled na svijet i svoj život. No, bilo je onih koji nisu bili spremni promijeniti se ili obratiti se, poput farizeja, pismoznanaca, pa čak dijela Isusove rodbine, koji su smatrali da je Isus "pukao", poludio i zato su mu odbijali povjerovati.

Pismoznanci priznaju Isusu da čini čudesa ali ga i dalje osporavaju. Prema njima je ključno pitanje: u čije ime Isus čini čudesa? Tu je problem njihove slijepe vjere. Polazeći od stava da oni sami naučavaju Božju riječ, a Isus se razilazi s njima u svom naučavanju i propovijedanju, zaključuju da Isus čini čudesa u ime Beelzebula. Samo spominjanje imena "Beelzebul", radi se o židovskom nazivu za jednog sirijskog Boga, čije značenje je "gospodar smeća ili gnoja", je ozbiljna uvreda za svakog Židova. Isus im vješto odgovara i pokazuje da je on upravo onaj koji se bori i suzbija Sotoninu vladavinu. Uz to, njegova moć i vlast su jači od Sotonine, što je dovoljan dokaz i znak da je Isus na Božjoj strani. Ali ta njegova borba protiv Sotone je nagovještaj nečega novoga. Bog u Isusu Kristu čini novu stvarnost, novu obitelj, koja ne počiva na krvi, nego na duhu. Isusovo pitanje: "Tko je majka moja i moja braća?" i njegov odgovor s pogledom uprtim na sve njegove slušatelje: "Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka" su poziv nama da se obratimo, vjerujemo Isusovu evanđelju i vršimo volju Oca nebeskoga, ako želimo biti članovi Isusove nove obitelji. Postoje dvije obitelji za svakog od nas: naravna obitelj, u kojoj se rađamo, i nadnaravna obitelj, stvorena od Isusa, u koju ulazimo po sakramentu krštenja i vršenju Božje volje. Nadnaravna obitelj ne ukida niti umanjuje važnost naravne obitelji, ali spasenje po Kristu se događa u nadnaravnoj obitelji, okupljenoj na euharistijskom slavlju oko oltara.

Marko Bijelić OP