Kroz polagani i strpljivi rast dolazi se do sazrijevanja

2015-06-13-samostan-11Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Tamo gdje se ljudi otvore Božjem spasenju i dopuste da ih Božja ljubav mijenja, ostvaruje se Kraljevstvo Božje. Isus govori o iskustvu i stvarnosti Kraljevstva Božjega kroz prispodobe, čija je zadaća i namjera potaknuti Isusove slušatelje na gledanje, zapažanje i divljenje nad najjednostavnijim  stvarima iz prirode i ljudskoga života. U tom kontekstu jest i Isusova prispodoba o gorušičinom zrnu ili sjemenu. U toj prispodobi, koja se temelji na iskustvu rasta i sazrijevanja u prirodi, Isus progovara o unutarnjoj dinamici i rastu Kraljevstva Božjega.

Dinamika i zakon Kraljevstva Božjega, ali i života, jest rast. Taj rast je tih, neprimjetan i skrovit. Kao što u životu prirode nema rasta i sazrijevanja preko noći, to isto vrijedi i za duhovni život. Rast je temeljni zakon koji upravlja životom svakoga kršćanina i cijele Crkve kroz povijest. Kroz polagani i strpljivi rast dolazi se do sazrijevanja, ploda i žetve. Ali ono što je još važno kod Kraljevstva Božjega, općenito kod Božjeg djelovanja, imajući na pameti "veličinu" gorušičinog sjemena, jest činjenica da se Bog nikada ne vodi vanjskom veličinom. Vanjska veličina je ljudska mjera, ali i ne počelo Božjeg djelovanja. Božje djelovanje je uvijek u svojim počecima skromno, tiho i nenametljivo. Prispodoba o gorušičinom zrnu je ujedno Isusova pouka o onima koji žele biti nositelji Božjeg Kraljevstva u ljudskom društvu, svima nama, njegovim učenicima. Bog traži ljude koji nisu opterećeni izvanjskom veličinom, nego koji svoj život grade na pouzdanju u Božju Riječ, koji nisu zaokupljeni time da posjeduju nešto veliko izvanjsko: karijeru, uspjeh, materijalno bogatstvo, nego im je jedino stalo da imaju Gospodina u životu, jer time imaju ono bitno, tj. sve u životu. Oni sebe prilagođuju Bogu i njegovom načinu djelovanja, a ne obratno. Znaju da Božje sjeme u njima i društvu raste prema svom ritmu. Zato su strpljivi i puni povjerenja u Duha Božjega koji daje da raste Božja Riječ i djelo u njihovim srcima. Ubrajamo li se i mi u te ljude koji imaju  strpljivo i nepokolebljivo povjerenje u snagu života i ljubavi koja je zasijana u naše srce po sakramentima vjere?

Marko Bijelić, OP