U evanđeljima susrećemo brojne izvještaje o Isusovim čudesima, koja su potvrda njegova navještaja o dolasku i prisutnosti kraljevstva Božjega. Za evanđeliste su Isusova javna čudesa "znamenja" ili znakovi, koji govore da je nadolazeće kraljevstvo Božje postalo vidljivo među ljudima po Isusu, koji se otkriva kao najveće otajstvo Božje prisutnosti i ljubavi prema čovjeku. Ujedno po čudesima Isus javno obznanjuje svoje (mesijansko) poslanje. To se posebno odnosi na njegova čudesa ozdravljenja i uskrisenja, o čemu nas evanđelist Marko upućuje u svom izvještaju o izlječenju dugogodišnje bolesne žene i oživljavanju mrtve kćeri Jairove, nadstojnika sinagoge.
Za evanđelistu Marka, kao i druge novozavjetne pisce, Isusova čudesa ozdravljenja i uskrisenja nisu djelo ili postupci magije. Isus ozdravlja i oživljuje da pokaže spasonosnu Božju prisutnost među ljudima, kojom započinje novi svijet i budućnost. Čudesa su najava konačne Božje pobjede nad smrću, grijehom i zlom. U Isusu, osloboditelju čovjeka od bolesti i smrti, daruje se čovjeku nada. Usprkos ranjenosti i ograničenosti smrću i grijehom, čovjeku je otvoren u Isusu novi pristup Bogu. Ozdravljajući bolesne i oživljujući mrtve, Isus očituje svoju vlast i moć nad zlom, bolešću i smrću. Konačni obračun sa zlom i zlim je započeo. Isus je jači od svake naše nemoći i došao je da nas oslobodi od ropstva toj nemoći u vidu grijeha. U konačnici Isusova čudesa su najava završne pobjede nad patnjom i smrću po uskrsnuću, po kojem nam je omogućen i darovan vječni život, gdje više neće biti iskustva boli, suza, patnje i smrti. Kad Isus čini čudesa, ne čini ih samo kao znak Božjeg milosrđa prema čovjeku, nego u njima najavljuje dan konačne pobjede nad zlom i smrću. Želi nas podsjetiti da dan njegove konačne pobjede dolazi kada iskustvo novoga života, koje je podario Jairovoj kćeri i bolesnoj ženi postane naša trajna stvarnost. Pristup tom iskustvu i stvarnosti je moguć jedino po vjeri. Zato Isus uvijek kad čini čudesa traži isključivo vjeru. Čudesa nikada nisu i ne mogu biti izvor vjere. Ona su uvijek poziv na vjeru.
Marko Bijelić, OP