Naići na otpor i iskusiti neprihvaćenje u vlastitoj okolini donosi gorko iskustvo razočaranja. Za očekivati je da oni, koji su nam bliski i poznaju nas, budu potpora i puni razumijevanja. Isus je u svom zavičaju, Nazaretu, gdje je odrastao i živio 30 godina iskusio na vlastitoj koži iskustvo starozavjetnih proroka: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu". Evanđelist Marko ne govori izričito o Isusovom razočaranju, ograničava se na izraz čuđenja: "čudio se je njihovoj nevjeri". Evanđelist Luka će još nadodati da su ga sami Nazarećani htjeli ubiti.
Evanđelisti, pokazujući kako je Isus na početku svoga djelovanja odbačen, neshvaćen i neprihvaćen od njegove sredine u kojoj je odrastao, žele naznačiti i naslutiti ono što će se dogoditi na kraju Isusova života: bit će odbačen i prezren u cijelom židovskom narodu. Sama smrt na križu će biti potvrda toga, tj. neuspjeha njegove misije među njegovim sunarodnjacima. Zašto među svojima, u svom zavičaju, Isus nije vrednovan, prihvaćen i poštovan? Očito je razlog i korijen toga u predrasudama koje njegovi sumještani imaju prema njemu. Oni smatraju da ga poznaju i ne dopoštaju mogućnost da bude netko drugi i drugačiji od njih. Odbijaju ga s prezirom jer ne može, i ne smije, biti netko ili nešto više od njih samih. Žele ga na svojoj razini i zato ga podcjenjuju. Može se slobodno kazati da se radi o njihovoj zavisti, kojom je Isus umanjen i podcjenjen u njihovim očima. Zavist je također jasan znak oholosti. Ali ujedno način kako se Isusovi sugrađani odnose prema Isusu je podsjetnik i upozorenja nama, njegovim učenicima. Ako je naš Učitelj bio odbačen i odbijen iz čistih predrasuda, ne smijemo se čuditi ako se i nama dogodi ili događa isto u društvu, sredini, okolini, pa čak i u obitelji gdje ljudi ne žele shvatiti (našu) vjeru i činjenicu da nam je Božji zakon važniji od ugađanja ljudima i njihovih (privatnih) interesa. Svakoga od nas negdje čeka ispit vjere: kad će netko ili većina tražiti od nas da prodamo vjeru i savjest da bismo im ugodili i bili prihvaćeni od njih.
Marko Bijelić, OP