Svi sudjelujemo u tom poslanju po sakramentu krštenja

2015-07-11-15-samostan-bJedan od pojmova što povezuje Isusa Krista, njegove učenike i nas, kršćane, jest poslanje. Isus Krist je poslan od svoga Oca nebeskoga da donese spasenje čovjeku, navješćujući mu Radosnu vijest o blizini Kraljevstva nebeskoga. Na isti način je Isus Krist poslao svoje apostole, "dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima", da riječima i djelima navješćuju evanđelje. To je poslanje i Crkve, a svi smo mi Crkva.

Svi sudjelujemo u tom poslanju po sakramentu krštenja, ali i po sakramentima poslanja: svetom redu i ženidbi. Isusove su riječi učenicima, kao i ispunjenje poslanja od strane apostola budući da su "propovijedali obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem", nama podsjetnik da biti kršćanin znači biti za druge i biti upućen drugima. Svijest o vlastitom poslanju znači nositi u sebi želju da Bog dođe drugima. Svatko ima pravo čuti Evanđelje, tj. Radosnu vijest. I zato nas Bog treba. Svojim kršćanskim i vjerničkim životom omogućiti drugima da u našoj okolini iskuse Boga i dođu do spoznanja istine. Ne toliko po našim riječima, nego po našim djelima i životu. U Pavlovom duhu rečeno, ono što smo od našega Učitelja i Gospodina, Isusa Krista, besplatno primili moramo i besplatno drugima predati. Biti poslan je proročko obilježje. U tome se nalazi i proročka dimenzija našega kršćanskog poziva. Prorok je onaj tko se zauzima za Istinu i njoj služi i želi da svi čuju istinu, obrate se i prihvate spasenje. Ali prije toga i sam mora biti utvrđen u Istini, Božjoj Riječi. Današnjem vremenu i društvu nedostaje nova generacija apostola, kršćana, oslonjenih na Isusa Krista, utjelovljenu Riječ Božju i prožetih Duhom Svetim, koji ne bježe od svoga proročkog poslanja. Samo tako ćemo biti sposobni odgovoriti izazovima našega vremena. Na kraju, kršćanski poziv u sebi nosi izazov spremnosti posvuda navješćivati evanđelje, poput apostola, živeći vlastitu vjeru i obraćenje. Samo tada postajemo osposobljeni za svjedočanstvo iskustva Božje ljubavi i snage koja u sebi ima moći osloboditi čovjeka od svake vlasti zla i grijeha. I tada vjerodostojnost naše vjere prestaje biti upitna.

 Marko Bijelić, OP