Umnažanje kruha je gesta Božje ljubavi koja daje i umnaža život

Detalji

Kreirano Subota, 25 Srpanj 2015 09:52

Evanđelja nam otkrivaju i zorno predočuju Isusovu osjetljivost za ljudske potrebe. Tu posebno mjesto zauzima Isusovo čudesno umnažanje pet kruhova i dviju riba. Zanimljivo je da sva četiri evanđelista donose izvještaj o tome. Evanđelist Ivan navodi da je Isus tim čudom nahranio preko pet tisuća ljudi. Ovaj je izvještaj kod Ivana samo uvod u euharistijski govor o Isusu kao kruhu života. Isus hrani mnoštvo koje ga je došlo slušati i ne želi ih otpustiti da se brinu sami za sebe. Bog se uvijek brine za čovjekove potrebe. I sama nas molitva "Oče naša", koju nas je Isus naučio moliti, podsjeća na to kroz "kruh naš svakidašnji" (svagdanji).

Isus svojom brigom i čudesima pokazuje da je naš Bog koji daje život u izobilju. Ali, opet, Isus ne želi samo puko zadovoljiti tjelesne potrebe za hranom svojih slušatelja. Za njega je to gesta ili znamenje koje ih želi uputiti na nešto puno dublje i veće u njima. Umnažanje kruha je gesta Božje ljubavi koja daje i umnaža život. Ovo je Isusovo čuda za prvu Crkvu, a i nas danas, znak da Božja providnost uvijek izlazi u susret onima koji su u potrebi. Bog traži u tome uvijek čovjekovu suradnju i sudjelovanje. Isus ne stvara hranu iz ničega. Nego se oslanja na ono malo što se ima, na onih pet ječmenih kruhova i dvije ribice, koje im velikodušno stavlja na raspolaganje dječak. To je malo, ali to malo i nedovoljno, gledano i mjereno ljudskim očima i mjerilima, postaje dovoljno u Božjim očima, čak i više od dovoljnog, imajući na pameti onih dvanaest košara skupljenih ulomaka nakon blagovanja, u Božjim očima. Materijalno također može postati i pretvoriti se u znak Božje prisutnosti ako postoji spremnost da se to podijeli s drugima. Gdje su na djelu solidarnost, nesebičnost, odgovornost i briga za opće dobro (sviju), spremnost za (po)dijeliti s drugima ono što se ima i jest, tamo uz Božji blagoslov malo postaje i pretvara se u dovoljno za sve, a tamo gdje toga nema, čak i puno će biti nedovoljno za sve jer će neki sebi prisvojiti većinu. Višak, više od potrebnog, je uvijek i nečiji manjak (potrebnog).

 Marko Bijelić, OP