U tom svjetlu je tijelo Isusa Krista kruh život

Detalji

Kreirano Subota, 15 Kolovoz 2015 08:19

Završetak Isusova euharistijskog govora u Ivanovom evanđelju, u šestom poglavlju, za tadašnje slušatelje je zvučao poprilično provokativno i skandalozno. Ono što je neshvatljivo Isusovim slušateljima, čak i jednom dijelu iz njegova šireg kruga učenika, je Isusovo inzistiranje da je blagovanje njegova tijela i krvi uvjet za život vječni. Ne traži samo vjeru nego izričito zahtjeva blagovanje svoga tijela i krvi. Židovima je to bilo bogohulno jer im je zakonom bilo zabranjeno uživati krv bilo koje životinje.

Očito je da Židovi, ali također i mnogi pogani, koji će kasnije optuživati kršćane za kanibalizam, nisu shvatili da Isus ne govori o svom fizičkom tijelu i krvi, nego se radi o proslavljenom i uskrslom Sinu čovječjem. U tom svjetlu je tijelo Isusa Krista kruh života. Zbog toga je euharistija ili sv. Pričest, koju primamo u svetoj misi hrana života. Isusovo tijelo i krv, stvarna hrana i potreba svakog vjernika, su ključ za razumijevanje sudjelovanja u svetoj misi. Slaveći svetu misu, slavimo otajstvo Kristove žrtve, te u svetoj pričesti blagujemo samoga Krista i primamo duhovne plodove Isusove žrtve na križu. Prije svega tijelo i krv Kristova, koje blagujemo, ima snagu da nas mijenja i priprema za život vječni. Zato je euharistija, sakrament Kristove trajne prisutnosti u Crkvi, hrana za život vječni. Bit i cilj našega vjerničkog života jest život vječni, vječnost s Bogom. Za to nas pripravlja euharistija, koja nas združuje s Kristom, našim Gospodinom. U tom sjedinjenju, pričest nas posvećuje, od mana i slabosti čisti i osposobljava za vječno zajedništvo s Bogom. Nitko ne može biti istinski Isusov učenik bez vjere u Isusa Krista, ali također bez blagovanja njegova tijela i krvi. Tko blaguje tijelo i krv Kristovu, on je u Kristu i Krist je u njemu. Tko želi živjeti s Kristom, mora prvo živjeti od Njega. Bez sumnje Ivanov govor o kruhu života stavlja u centar pozornosti Isusovu osobu, potrebu susreta s njime i hranjenja njime za istinski kršćanski život. U tome se vidi smisao prave ljubavi. Isus iz ljubavi prema čovjeku ne daje nešto od sebe nego daje cijeloga sebe za život čovječanstva. Smisao je svake ljubavi upravo to potpuno sebedarje: darovati sebe kako bi drugi mogli živjeti u punini i istini.

Marko Bijelić, OP