U križu se krije Isusov paradoks

Detalji

Kreirano Subota, 12 Rujan 2015 07:12

Srž kršćanstva jest nasljedovanje Isusa Krista - ići njegovim stopama i dopustiti da nas Isus korak po korak vodi i dovede k našemu Nebeskom Ocu. Isus je jasan da ga se ne može slijediti bez križa: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom". Uzeti na sebe križ znači u vjeri prihvatiti svoju patnju, a tuđu dijeliti. Na taj način svoje patnje pridružujemo Kristovim patnjama. U današnjoj postkršćanskoj civilizaciji postoji velika napast i opasnost odvojiti Isusa od križa.

Križ nije završna točka u našem životu jer to je uskrsnuće. Ali ne smijemo zaboraviti da uskrsli i proslavljeni Gospodin i nakon uskrsnuća na sebi nosi tragove križa, svoje rane. Krist bez ožiljaka nije potpuni niti pravi Krist. Također, križ bez Krista nema nikakvog smisla. Križ bez ljubavi gubi svaku spasenjsku oznaku. Križ bez Krista je križ bez ljubavi, dakle nešto okrutno i besmisleno. Naša povijest spasenja pokazuje da pomirenja s Bogom nema bez križa. Križ Isusa Krista je mjesto gdje čovjek nalazi svoj mir i oprost grijeha od Boga. Kao što bi Krist bez križa bio čovjek bez poslanja, tako i nama križ pokazuje smisao i cilj života. Nošenje vlastitog križa je nutarnji princip ili logika kršćanskog života. Identitet vjernika je obilježen križem, koji usmjeruje život k darivanju i služenju. Križ nas upozorava i podsjeća da se smisao života nalazi u predanju i žrtvovanju za drugoga. To je načelo pšeničnog zrna koje umire za budućnost. U vlastitom umiranju, davanju i žrtvovanju otvara se budućnosti. Nema žetve bez tog umiranja. U križu se krije Isusov paradoks, tako neshvatljiv ali i izazovan danas: izgubiti i zanijekati sebe da (za)dobiješ život i sebe. Samo ono što nestaje i (pre)daje se, donosi rod, tj. (vječni) život. "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga." Nošenje križa ne dopušta kršćaninu prosječnost niti nekakav "apstraktan" život. Križ se može nositi jedino u pravoj i živoj vjeri, kad se iskorači i istupi iz vlastitog egoizma i sebične zatvorenosti, u potpunom povjerenju i predanju, tj. prepuštenosti Bogu.

Marko Bijelić OP