Hoće li tko za mnom…

Detalji

Kreirano Srijeda, 16 Rujan 2015 06:55

Kristov poziv

A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom" (Luka 9, 23).

Bog prodire do najzabitnijih dijelova ljudskog bića. Pozna i priznaje ispravne zahtjeve njegove slabosti. Neizmjerno dobar, pruža traženu pomoć. Utjelovljenjem Vječne Riječi, beskonačan i prečist postaje vidljiv i pristupačan.

"Za to što je htio da nam se približi, uzevši naše tijelo, još više nas je privukao da ga poznamo", veli sv. Toma. Čovjeku je naime sada uzor pred očima. Dužnost mu je da postane jednak slici Sina Božjega. Otac nebeski ga predstavlja za vođu svima, koji hoće da s Njim sudjeluju u vječnoj slavi. "Ovo je Sin moj ljubezni… njega slušajte" (Mat. 17, 5). Krist je svijestan svoje općenite božanske misije. Svakoga ljubezno zove k sebi: Dođi, slijedi me. "Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni..." (Mat. 11, 28) jer "Ja sam put, istina i život" (Iv. 14, 16). Zaista, cijeli je život Isusov trajni putokaz k Bogu; istina, koja neprestano obasjava; život, koji oživljuje. Krist je kroz cijeli svoj život sjećao učenike te svoje božanske misije i opominjao ih, da ga slijede. Bezbrojna su mjesta u sv. Evanđelju, koja nam na različan način izrazuju tu Kristovu zapovijed) Ali u devetom poglavlju Evanđelja sv. Luke taj nalog ima poseban i jasan izražaj te se ističe nad drugima svojom preciznošću i konciznošću. Na tom mjestu 'božanski je Spasitelj najprije prorekao svoju muku i smrt, doznao je zatim narod te je "Govorio svima". Ove uvodne riječi same po sebi ističu važnost i svečanost govora. Hoće da svima upravi poziv, i da javno razjasni svoj program. Preko učenika i prisutnog naroda, Krist želi da njegove riječi dopru do svakoga i pojedinca, u bilo ikoje doba ili stanju se nalazio. Koliko će srdaca dirnuti ovaj slatki glas Pastira? Uvjeti se pričinjaju teški. Nagrada će ih stvarno nadvisiti. "Ako tko hoće da ide za mnom". Pristup je slobodan. Krist hoće da privuče svoje pristaše jedino sa slatkom vezom ljubavi. Slobodno ti je dakle; ali, ako si kršćanin t. j. Kristov, istodobno veliš, da si se već obvezao slijediti svoga Vodu. Pogotovu, ako si se, posebno pozvan, svojevoljno obvezao intimnije slijediti Učitelja; to jest, osim evanđeoskih zapovjedi vršiti i evanđeoske savjete. Načela su jednake vrijednosti, ali će im aplikacija biti različna. Tko hoće da ide za mnom, naslijedovati me, biti moj pristaša te imati dijela u momu nebeskom kraljevstvu, neka pozna i vrši uvjete. Prije svega: "Neka se odreče sebe". To je temeljni uvjet.

Najvažniji princip osobito u početku duhovnog života. Zaista, nemoguće je primiti neko novo obilježje, dok se ne ukloni staro, koje bi s njim bilo u eventualnoj protivnosti. Odbacivši, prije svega, stanje grijeha po onoj opomeni sv. Pavla "držite sebe, da ste mrtvi grijehu" (Rim. 6, 11), treba pripraviti svoju unutarnjost, da se potpuno prime načela društva Kristova. Odreći se pak sebe, znači, odreći se svoje ličnosti. Ličnost se očituje vlastitim djelima. Pošto je volja najglavniji pokretač ljudske djelatnosti, učenik Kristov je dužan da najprije podredi svoju volju volji Božjoj, a sve ostale moći i čuvstva uredi tako, da poluči potpunu žrtvu svoje osobnosti. Time se najtjesnije ujedinjuje čuvstvima Krista, koji je rekao: "Jelo je moje, da činim volju onoga, koji me je poslao" (Iv. 4, 34). Odrekavši se sebe, imati će s Bogom jedan te isti sud, jedno te isto htijenje. To je ono preobraženje, o kojemu govori sv. Pavao: "ja više ne živim, nego u meni živi Krist" (Gal. 20, 20). Pravi učenik Kristov treba da živi životom svoga Vode, ali ne tako da odabere mirno stanje, koje rađa plodove duhovne lijenosti. Kristova načela su početak pravoga života. Taj život treba da se neprestano razvija. Tomu će doprinijeti, ako "Uzme križ svoj" sa svim silama svoje djelatnosti. Umom: shvatiti njegovu stvarnu vrijednost i korist; voljom i srcem, kao s odgovornim pokretačima ljudskih djela: rado ga uzeti i sa zanosom nositi. Krist upotrebljava primjer križa, jer je to bilo najsramotnije i najteže sredstvo, kojim se je vlast služila da kazni krivce. S tim pojmom Krist aludira na svoj tragični završetak. Smisao je jasan. Slijedeći Krista, koji nosi svoj križ, da na njemu dovrši zemaljski život iz ljubavi prema bolesnomu čovječanstvu, svaki pravi učenik treba da bude spravan predati sebe za žrtvu na križu, ako to bude zahtijevala ljubav prema svomu Vođi. Ove su riječi Apostolima bile otajstvo. Kasnije će ga potpuno shvatiti i savršenim primjerom potvrditi. Za učenika Kristova barem je istaknuto, kako treba da rado primi i snosi sve žrtve, koje mu Providnost šalje. Tada će shvatiti riječi sv. Pavla: "S Kristom sam razapet na križu" (Gal. 2, 19). I zakon Evanđelja dovodi do potpune žrtve, jer cijeloga čovjeka trapi, prodirući do tajna srca. Odreka sebe i intimno ujedinjenje s Bogom, lako dovodi do savršenog gospodovanja nad strastima i nagonima. Jer svi oni, "koji su Isusa Krista razapeše tijelo sa strastima i požudama" (Gal. 5. 24). Ipak taj zakon nije nesnosan, kao što je bio nesnosan zakon Mojsijev, osobito radi farizejskih dodataka. Znao je za to božanski Učitelj, priznavši, da "vežu teška i nesnosna bremena i tovare na pleća ljudska" (Mat. 23, 4).

A sv. Petar, kad se je radilo o ukinuću zakona, rekao je, da je to jaram "kojega ne mogosmo nositi ni oci naši, ni mi" (Dj. A. 15, 10). Naprotiv, Kristov je jaram sladak i breme je njegovo lako (Mt. 11, 12). Zakonodavac je krotak i ponizan srcem (Mt. 11, 29). Pozna ljudske slabosti, pa im dolazi u pomoć darovima svojih milosti. Ponizan je, pa nikoga ne odbija. Ta pomisao potiče na ustrajnost. Za to i Krist zahtjeva da se križ nosi: "Svaki dan". Kao što slijedi dan za danom, tako treba da i moj učenik bude spravan primiti križ za križem, sve dok ne nadode vrijeme, da primi vijenac pravde za boj, koji je vojevao i trku, koju je svršio (II. Tim. 3, 4). Idući uvijek naprijed, "Neka me slijedi". Pojam križa bez Krista, ostaje bez temelja. Zato će učenik Kristov uvijek imati pred očima svoj uzor: Krista. Nositi će svoj križ imajući u umu misli Kristove. U srcu: osjećanje, kakovo je u Kristu Isusu (Filip. 2, 5). U tijelu: uvijek noseći smrt Isusovu, da se i život Isusov na njegovu tijelu očituje (2 Kor. 4, 10). Shvatljivo je, da će na tom putu biti smalaksanja. Dovoljno je promisliti, da je i Krist na neki način oklijevao pred kaležom u Getsemanskom vrtu, radi slabosti ljudske naravi. No, kako opaža sv. Toma, ljubav čini lakim sve ono, što izgleda teško i nemoguće. Križ će mu u trajnom općenju postati intiman tako, da će još više uzljubiti Onoga, koji mu ga šalje kao moćno sredstvo posvećenja i vječnog spasa. Mir savijesti, obilne milosti, darovi Duha Svetoga, olakotit će mu zemaljsko putovanje, tako da će predosjetiti onaj život, u kojemu će naći svoju konačnu nagradu. "Ja ću vas okrijepiti" (Mat. 11, 28). U čemu se sastoji ta okrepa? "Naći ćete pokoj dušama svojima" (Mat. 11, 29). Glad u tijelu, želja u srcu. Ispuniti želje znači okrijepiti. U tomu se sastoji pravi pokoj duše. Tu će potpunu okrepu duše naći u ispunjenju svih želja u društvu Onoga, ikoji jedini može da potpuno zadovolji neograničene težnje ljudskoga srca.

J. Kuničić, OP, Kristov poziv, DŽ, IV (1932.), 1, str. 28-32.