Kroz evanđelje Isus učenicima više puta naviješta svoju muku i smrt na križu u Jeruzalemu. Isusovi učenici tek će nakon Isusove smrti i uskrsnuća, djelovanjem Duha Svetoga, shvatiti i prihvatiti otajstvo Isusova križa. Za Isusova života nikako nisu mogli prihvatiti ili "progutati" te Isusove navještaje muke. U njihovoj viziji Mesije nema mjesta za križ, muku i smrt. U Isusu vide vlastitu "računicu" i interes. Biti Isusov učenik, biti uz Mesiju, otvara, u njihovim očima, novu perspektivu: uspješniju i bolju budućnost.
Zato i njihova međusobna rasprava tko je najveći među njima, tj. tko će Isusu biti najbliži u budućem izraelskom kraljevstvu. Problem je bio u tome što su Isusa gledali ljudskim očima, pogledom svijeta, koji uvijek traži vlastiti interes i korist. To je i naš često problem danas. Boga gledamo kroz prizmu našeg probitka i računice. Isus uporno apostolima, ali i nama, ponavlja da ga gledamo očima vjere u Božjoj perspektivi njegova poslanja. A bitna oznaka Isusova spasenjskog poslanja jest: došao je služiti a ne biti služen. To je i put Isusovih učenika i nasljedovatelja. "Tko želi biti prvi neka bude posljednji i svima poslužitelj!" Tamo gdje vlada egocentričnost i sebičnost ovo ne prolazi. Zato se u ovim Isusovim riječima krije poziv na poniznost koja nas osposobljava za uslužnost i služenje drugima. Za razliku od Isusova života i kršćanske ljubavi, koja se vodi načelom služiti drugima, u današnjem svijetu prevladava mentalitet "(po)služiti se drugima" u ostvarenju vlastitih ciljeva na putu uspjeha. Veličina čovjeka u Božjim očima, odnosno autoritet kršćanina, proizlazi iz njegova duha služenja drugima, napose slabima, nezaštićenima i odbačenima na rubu društva. U tom smjeru su upravljene Isusove riječi "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." Upravo u Isusovo vrijeme dijete je predstavljalo nezaštićeno, društveno beznačajno i bespravno biće. Isus, stavljajući dijete pred oči apostola, želi ih poučiti o pravom putu uspjeha kršćanina. Tko želi biti velik u Božjim očima, mora krenuti putem jednostavnosti, skromnosti, poniznosti, odbacujući bahatost i umišljenosti. Na kraju ostaje ključno pitanje: želimo li biti veliki u očima svijeta ili u Božjim očima!?
Marko Bijelić OP