Francuski filozof Gabriel Marcel jednom je rekao: "Ljubiti jedno biće hoće reći: ti nećeš umrijeti". Iz ovih riječi vidimo da život izvire iz ljubavi i ljubav 'uzdržava' život. Tako je i Božja poruka nama: živjet će pravednik u ljubavi Božjoj! Kad se nekoga ljubi onda se njemu šalje poruka da neće umrijeti. Volja Stvoriteljeva je da živimo jer smo od njega ljubljeni, jer nam je ljubav bit i smisao življenja. Evanđelje nam kaže: "Volja je Oca mojega da svaki čovjek postigne vječni život." Uz današnji Spomen svih vjernih mrtvih, donosimo prigodno pjesničko razmišljanje naše župljanke gđe Janje Mikulić.
***
Sve je tako sjetno, lišće pod nogama
obojeno, lijepo.
Stabla ogoljela kao naše duše.
Sjećanje nas prekriva, tišina i muk,
i neizrečena ljubav, jer nismo se usudili ili ne stigosmo?
Ali ne brinimo, oni to sada razumiju
I vjerujte, sve je oprošteno.
Bezbroj cvjetova i svijeća u Gradu koji nas čeka.
I pečeni kesteni mirišu…
Svi smo ovdje zbog susreta, tako nam se čini,
a susret je u nama, ovo je samo mjesto gdje smo se rastali.
Tuga, sjećanja, sve nas preplavilo, vidljivo samo nama,
prikriveno, sumrakom i našom ljubavlju.
Miris svijeća i topli plamen, spaja zemlju i Nebo…
Stojimo ispred Križa, jedni uz druge, lica obasjana
Svi smo kao jedno i svatko je sam…
Mole i oni koji molit ne znaju.
Lijepo je, a mislim na odlazak, ali još sam tu,
držim krizanteme, urešene, jabukom i kestenjem,
mirišu na jesen, ljubav i oproštaj
na zagrljaj, koji mi izmače, još jedanput.
Pjev ptica je rijedak i diskretan,
ljudi tihi, sa sobom su i onima koji usnuše.
I kao da svatko donosi svoju bol i ljubav
skrivenu u cvijet, među latice krizantema…
A trebamo pamtiti, samo – sretne dane…
Prošlost je i tako nepovratna, zato danas,
ponovimo – oprosti i volim te…
Ne znam zašto, ne znam, ali ovih dana osjećam
zagrljaj i ljubav svih onih koji usnuše, a bili su i jesu – moji…
S ljubavlju, Janja Mikulić