U budnosti srce je pozorno i oprezno

2015-11-27-samostan-I-adventSama riječ advent znači "došašće", tj. dolazak Gospodina našega Isusa Krista. U vremenu došašća ne spominjemo se samo Kristova spasonosna dolaska i rođenja u Betlehemu, nego u nadi prožetoj radošću, otvaramo se i pripremamo se danas, kada Krist također dolazi po otajstvima vjere i postaje prisutan u životu vjernika koji se ostvaruje u ljubavi, za njegov dolazak sa slavom, na kraju vremena i povijesti, kao Kralja svega stvorenja. Upravo nas prva nedjelja došašća jasno upozorava na tu eshatološku dimenziju došašća. Vrijeme došašća upućuje nas na budućnost, pred kojom čovjek može stajati s nelagodom, očajem ili potištenošću.

Za nas, u životu vjere, budućnost je izvor nade budući da buduće vrijeme ne shvaćamo isključivo kao plod našeg djelovanja, nego kao vrijeme ispunjenja Božjih obećanja. Nosiva točka Božjih obećanja jest najava Kristova dolaska: Krist dolazi, a s njime i naše otkupljenje. Zato se traži budnost, otvorenost srca Kristu i njegovu životu i dolasku. Kristov dolazak pretpostavlja i susret s njime. U tom susretu je sadržana istina i smisao našega postojanja. Vrijeme došašća nas podsjeća i priprema za taj susret. U tom duhu je i smisao misa "zornica": bdjeti u tami sadašnjeg vremena, budno iščekujući Krista, svjetlo nove budućnosti. Tko živi po duhu svijeta, taj nije sposoban bdjeti i budan biti jer duh svijeta čovjeka omamljuje i uspavljuje, te zatrpava i otežava srce čovjekovo sa stvarima svijeta. Ne stoji bez razloga Isusovo upozorenje u Markovom evanđelju: "Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji." Molitvom se odupiremo duhu svijeta i (p)održavamo stanje budnosti. U budnosti srce je pozorno i oprezno: ne da se zavesti ili obmanuti. Budno srce koje bdije, zna što ili koga iščekuje. Srce koje bdije je srce na straži na horizontu budućnosti. A na horizontu budućnosti nazire se dan Kristova ponovnog dolaska. Ustrajnost u vjeri i nadi nas čini budnima i otvorenima za budućnost. Budućnost donosi kraj ovoga vremena, ali u tom kraju se krije početak nečega novoga: novog svijeta i čovjeka.         

Marko Bijelić, OP