U Božiću – Isusovom utjelovljenju i rođenju, događa se Božji silazak i ulazak u sferu ljudskoga. Bog silazi do čovjeka i uzima ga u naručje svoje ljubavi. U tom Božjem zahvatu u ljudsku povijest je sadržan i Božji dar čovjeku: učinio ga je svojim sinom. Božić nas podsjeća da Bog uvijek ima inicijativu, koja traži naš odgovor. Slaveći Božić želimo odgovoriti u slobodi vlastitog bića Onomu koji nas je prvi uzljubio.
Stojeći pred otajstvom Boga u betlehemskoj štalici ne smijemo zaboraviti da naša životna priča (spasenja) započinje njegovom ljubavlju, koja žudi, čezne i poziva nas da je prihvatimo vlastitom ljudskom prirodom, sa svime onim što jesmo: i dušom i tijelom. I tko je prvi čuo taj Božji poziv u plaču novorođenog djeteta? Pastiri i mudraci: oni koji prihvaćaju svoje potpuno neznanje, svjesni vlastite malenkosti i krhkosti svoga znanja pod svodom nebeskim. Samo onaj tko u plača Božića otkriva da sam sebi nije dovoljan, shvaća smisao Božića. Bog je postao čovjekom da bi nas učinio novim ljudima. Bog ne daruje nešto od sebe, nego sebe samoga. Bez dar(ivanj)a sebe u potpunosti i cjelovitosti teško je otkriti i iskusiti istinsku radost Božića. U potpunom predanju i daru sebe tek rođenom Isusu postajemo djeca vječnog Boga. Neka nas Isusovo rođenje obnovi i oplemeni u novosti darovanog božanstva u čovještvu.
Vaši dominikanci iz samostana bl. Augustina Kažotića