Krsteći se, Isus se solidarizira s čovjekom

2016-01-09-samostan-krstenjeDanas slavimo blagdan Krštenja Gospodnjeg, kojim završava božićno vrijeme. Ivan¸ posljednji prorok Staroga Zavjeta, je krstio na rijeci Jordanu grješnike krštenjem obraćenja za oproštenje grijeha. Isus stupa u tu grešnu povorku vojnika, carinika, bludnica i pristupa Ivanu i njegovom krštenju vodom. Zašto Isus, koji je prije svega bez grijeha, i koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem traži i dopušta da ga Ivan krsti? Isusovo krštenje nije plod njegove potrebe za tim krštenjem nego u sebi nosi simboliku i poruku njegova života.

Krstiti na grčkom jeziku glasi "baptizein", koji u doslovnom prijevodu znači "uroniti". Krštenje je uroniti. Svojim krštenjem na Jordanu Isus čini (proročki) znak i nagovještaj za svoj život. Otkriva svoje poslanje. Isusovo krštenje jest njegovo uranjanje u grješnu povijest čovječanstva. Ali tim činom Isus nagovještava da će jednog dana uroniti u dubine smrti kako bi čovjeka spasio i otkupio od grijeha. Isus se je dao krstiti ne zbog sebe nego zbog nas, iz solidarnosti s nama, da nagovijesti i predoznači svoju muku, smrt i uskrsnuće. Iako je bez grijeha, pristupajući krštenju, „učinio se je grješnim“ da bi nas oslobodio grijeha i vječne smrti. Krsteći se, Isus se solidarizira s čovjekom i preuzima na sebe teret njegovih grijeha, što će posebno biti vidljivo na križu, ali ujedno omogućuje čovjeku da (p)ostane sin Božji. To je njegova slobodna odluka, koja će ga usmjeriti prema križu. Isus to čini iz potpune ljubavi prema čovjeku, pritisnutog teretom njegovih grijeha, koji ga udaljuju od Boga i kidaju svaku povezanost između neba i zemlje. Isusovo krštenje sada "otvara" nebo i Bog progovara: "Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!" Te riječi su usmjerene Isusu, ali i svakom čovjeku u krštenju. U događaju Isusova krštenja otkriva se otajstvo Božje ljubavi u čovjeku. Zatim silazi Duh Sveti, u obliku golubice, čime je označen početak Isusova poslanja za naše spasenje. Duh Božji je onaj tko će voditi Isusa na putu njegova života, službe i poslanja. Zato Isusovim silaskom u vode Jordana započinje novo razdoblje i novi život za čovjeka. U Isusovom krštenju spoznajemo da smo grešnici, ali i otkrivamo koliko nas, grešnike, Bog ljubi. Na rijeci Jordanu, u Ivanovom krštenju, Isus se je očitovao kao čovjek među ljudima i kao Božji poslanik. Otada Bog više nije samo "iznad nas", nego je i u nama i pokraj nas. 

Marko Bijelić, OP