U Isusu je ta budućnost postala sadašnjost

Detalji

Kreirano Petak, 22 Siječanj 2016 18:39

Evanđelist Luka stavlja početak Isusova javnog djelovanja i propovijedanja u Nazaret - grad gdje je othranjen i odrastao. Nakon boravka u pustinji, Isus jedne subote, poput svih pobožnih sunarodnjaka, ulazi u sinagogu. Luka primjećuje da je Isus počeo svoje javno djelovanje po Galileji "u snazi Duha Svetoga". Nadahnut Duhom Božjim, Isus istupa pred svoje sumještane i čita odlomak iz proroka Izaije: "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. " I ključna je riječ koju Isus izgovara nakon toga: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima. " Napose ovo: "danas". Božja riječ po proroku Izaiji je bila nagovještaj, obećanje i proroštvo za budućnost izraelskog naroda". U Isusu je ta budućnost postala sadašnjost. Ona je prisutna danas. Poslanje i djelo koje Isus započinje jest potvrda Božje vjernosti i ispunjenje obećanja upućena po prorocima. I znak toga je promjena sadašnjosti: nova stvarnost popraćena znamenjima koja Isus čini. Radosna vijest, evanđelje, koje Isus naviješta je ispunjenje Božje Riječi. Luka svojoj zajednici, a i nama, želi jasno ukazati da je Isus je u svojoj osobi najava Božjega kraljevstva, spasenja, svega što je Bog nekoć obećao. Vjera se tiče našeg "danas". Bog nije daleka budućnost. Naša vjera nije samo puka najava spasenja i života vječnoga u budućnosti. To se događa već sada u onoj mjeri koliko vjerujemo u Isusa Krista i to živimo u stvarnosti sadašnjosti. Kao što je Isusovo poslanje bilo ispuniti i ostvariti Božje riječi izrečene po prorocima, jednako je tako danas naše kršćansko poslanje nastaviti to Kristovo poslanje. Poslani smo življenjem biti ispunjenje Isusa Krista, Božje utjelovljenje Riječi. Ali to ne činimo svojim sposobnostima nego djelom i snagom Duha Svetoga. Samo po njemu i u njemu možemo živjeti i ostvariti Božju Riječ vlastitim životima i biti znak nove stvarnosti: spasenja, Božje budućnosti, u sadašnjosti naše grješnosti i slabosti. Bez Duha Svetoga, kršćanin nije sposoban vršiti volju Oca nebeskoga: nasljedovati Sina Božjeg u njegovu poslanju. M smo, kršćani – Isusovi učenici, s Isusom u istom Duhu u istom pothvatu, tj. na istom djelu.

Marko Bijelić, OP