Kod Boga nitko nije prekrižen

Detalji

Kreirano Petak, 29 Siječanj 2016 19:41

Što se dogodilo u sinagogi u Nazaretu na početku Isusova djelovanja da "su se svi u sinagogi napunili gnjevom, ustali, izbacili ga iz grada i odveli na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave"? A do malo prije su se ti isti Isusovi sumještani "divili milini riječi koje su tekle iz njegovih usta" i povlađivali mu? Isus ih je svojim riječima taknuo u osjetljivo mjesto. Povrijedio je njihov ponos time što se je usudio postaviti im "duhovnu dijagnozu".

Oni su gledali i razmišljali usko, Isus gleda puno šire kad govori o Božjem djelovanju. Isus je započeo svoje javno djelovanje riječima proroka Izaije o Božjem spasenjskom zahvatu. Dok Isusovi slušatelji taj Božji spasenjski zahvat gledaju u uskim granicama patriotizma: Božje spasenje vrijedi i namijenjeno je samo za nas, Božji izabrani narod, Isus gleda prema širem horizontu: Božje spasenje je namijenjeno svima, bez potenciranja bilo koje nacije. Navodeći primjere udovice iz Serfate i gubavca Naamana Sirca, Isus otkriva novu i širu perspektivu dometa Božje milosti. Kod Boga nitko nije prekrižen, čak niti Izraelovi neprijatelji. To je povrijedilo nacionalni osjećaj Nazarećanina. Njihovo nezadovoljstvo i protest pretvaraju se u napad na Isusa "ad hominem" kad ga nazivaju "Tesarovim sinom". Drugim riječima, žele kazati odakle Isusu pravo da tako tumači Božju riječ? Jer ionako ga poznaju i znaju da je njihov susjed, sin Josipa, tesara? Ta Isusova duhovna dijagnoza svojih suvremenika je aktualna i danas. Postoji opasnost da u svome ponosu (osobnom, nacionalnom, duhovnom i dr.) i uskogrudnosti zaniječemo i otežamo pristup drug(ačij)ima Bogu, njegovoj milosti, ljubavi i milosrđu. Pri tome se obično dogodi da u vlastitoj duhovnoj sljepoći ne vidimo da smo i sami potrebni ozdravljenja i oslobođenja od vlastite duhovne sljepoće. Tu se krije iskonska napast instrumentalizacije Boga: oblikovati Boga prema vlastitim željama jer je lako klanjati se takvom Bogu. Puno je teže i zahtjevnije oblikovati želje srca prema Bogu. Dok je Isus govorio ono što je godilo ušima njegovih sunarodnjaka, povlađivali su mu i hvalili ga, ali čim je počeo govoriti ono što njihove uši nisu htjele čuti, uslijedilo je njihovo oštro protivljenje. Ako nas iskreno i duboko ne takne Božja riječ, iako to često zna biti gorko i bolno iskustvo, naše srce i život neće biti iscijeljeni od grešnosti i slabosti, niti možemo biti " duhovno ljekoviti" drugima.

Marko Bijelić, OP