Izlaganjem dr. Silvije Migles započela "Korizma na Peščenici"

2016-02-11-s-naslovnaNa Pepelnicu 10. veljače, u velikoj je samostanskoj dvorani izlaganjem dr. sc. Silvije Migles, docentice na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temom "Jubilej milosrđa – poziv na izgradnju Crkve i kulture milosrđa", započela jedanaesta "Korizma na Peščenici". Uvodnim riječima zahvalila je ocima dominikancima na pozivu da izlaganjem o milosrđu otvori ovogodišnje korizmene tribine koje se održavaju u svjetlu dvaju velikih Jubileja - 800. Jubileja Reda propovjednika i Izvanrednog jubileja milosrđa u kojem se kao čitava Crkva svi nalazimo.

Izlaganje želi biti mali doprinos osvješćivanju onoga na što nas papa Franjo u Jubileju milosrđa poziva – da svoj duhovni pogled usmjerimo prema Božjem milosrdnom licu, kako bi se naša molitva stopila s molitvom sv. Dominika koji je zazivao "Bože moj, moje milosrđe!", tražeći tako od Boga milost da u svakodnevnim situacijama našega života možemo postati znakom Božjega milosrđa. Nakon što je ukratko objasnila središnje elemente Jubileja milosrđa, u prvom dijelu izlaganja zadržala se na razmatranju samog pojma milosrđa – što milosrđe jest, a što nije – pri čemu je istaknula da je razmatranje Božjega milosrđa ključ ispravnog razumijevanja milosrđa uopće. Poruka o Bogu i njegovu milosrđu poruka je ujedno i čovjekovu ponašanju jer nije riječ o čisto spiritualnom sadržaju; već istinskoj duhovnoj dimenziji kojoj pripada i poruka o životu u njegovoj tjelesnoj konkretnosti i socijalnoj dimenziji. Poruka o Božjem milosrđu ima posljedice za život svakog kršćanina, za doprinos koji, po konkretnim djelima ljubavi prema bližnjemu, treba dati svaki kršćanin kako bi Bog po njemu uzdizao čovjeka, čovjeka obogaćivao i darivao mu život. Pritom se traži mnogo "ljudskih i duhovnih taktičnosti", odnosno duhovno-moralne izgrađenosti osobe koja živi i svjedoči milosrđe. Drugim riječima, traži se milosrdni stav koji se izgrađuje i u kojemu se vježbamo po kreposti milosrđa, kreposti za koju veliki dominikanac sv. Toma Akvinski uči da je ona zapravo najveća krepost kada je riječ o ljudskom ponašanju jer "njezin je zadatak darivati drugima i, ono što je najvažnije, ublažavati bijede drugih".

Kada želimo reći što milosrđe nije, znamo da milosrđe nije sve što se suprotstavlja kreposti milosrđa. Kako je kršćanska krepost milosrđa, kao i svaka druga krepost, povezana s kršćanskim idealom, cjelovitošću poruke evanđelja i istinom, njoj se ponajprije suprotstavlja "slabićka obzirnost i stanovište 'pustite neka svatko čini što hoće'". Tu nastaje opasnost da se milosrđe pretvara u jeftinu robu, što je Dietrich Bonhoeffer izrazio riječima: "Jeftina milost znači opravdanje grijeha, a ne grješnika". Milosrđe nije omekšivač i potrebno je razlikovati istinsko milosrđe od različitih oblika pseudo-milosrđa. Nadalje, papa Franjo jasno ističe da biti milosrdan u odnosu na teške okolnosti u kojima ljudi žive nije isto što i davati ljudima zeleno svjetlo u odnosu na način života koji žive. Pozvani smo učiniti sve što možemo kako bi se pogrešno ispravilo jer stav jeftinog milosrđa koji u svemu popušta je pogrješno milosrđe. Možda se ne može odriješiti, ali se može prigrliti i iskazati milosrđe! U odnosu na stavove kojima se želi kompromitirati govor o milosrđu te u odnosu na stavove kojima vlada ravnodušnost ili čak neprijateljstvo i mržnja prema onima koji su potrebni milosrđa, dr. Migles je protumačila odnos milosrđa i pravednosti koji su dvije dimenzije iste stvarnosti – milosrdne pravednosti. Završni dio izlaganja posvetila je govoru o socijalnom putu milosrđa koji izgrađuje Crkvu i kulturu milosrđa. Riječ je o djelotvornom milosrđu koje se živi kako na osobnoj razini tako i na društveno-institucionalnoj razini a glavni vodič treba biti socijalni nauk Crkve. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu (Lk 10,29-37) pritom predstavlja konkretni primjer milosrđa koji pokazuje da se oživotvorenje milosrđa treba događati na osobnoj razini članova Crkve i društvenih zajednica, ali i na razini struktura i institucija koje po osobama utjelovljuju milosrdnog Samarijanca.