Održana treća korizmena tribina

Detalji

Kreirano Četvrtak, 25 Veljača 2016 08:01

"Današnja Europa:izazovi i upitnici za propovjednika", tema je treće korizmene tribine na kojoj je u srijedu, 24. veljače izlagao dominikanac mr. sc. Mirko I. Vlk, doktorand na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uvodno, predavač je rekao kako je propovijedanje jedno od primarnih načina ostvarenja evangelizacije društva, a propovjedniku su u njegovom djelovanju fundamentalni resursi: duhovnost i teologija. Ono nije samo izlaganje i objašnjavanje nauka iz Katekizma Katoličke Crkve, niti teološko opravdavanje, već uvjeravanje.

Strast i motivacija koji su potrebni kako bi propovjednik ušao u to stanje uma da 'uvjerava' u Radosnu vijest koju naviješta proizlaze iz njegove duhovnosti, dok stručnost proizlazi iz teološke i humanističke naobrazbe. Propovjednik nije samo dobar i uvjerljiv govornik, već i teolog, kao i humanist, istaknuo je mr. Vlk i dodao: "Za potpuno razumijevanje utjecaja duhovnosti na teologiju, a time i na propovijedanje, podrazumijeva prvenstveno ispravnu definiciju duhovnosti. Duhovnost se nije promatrala kao posebna aktivnost ili domena intelektualno-kontemplativnog truda. Takva diferencijacija pojavljuje se tek u kasnom srednjem vijeku. Tako npr. sv. Pavao u svojim poslanicama iznosi potpuno modalno (nesupstancijalno) razumijevanje duhovnosti – 'biti duhovan' je modalni opis osobe koja živi i čini u skladu sa Duhom Božjim. Riječ je o kvaliteti aktualizacije sveukupnosti nečijih težnji, sposobnosti i konkretnih djela ili postignuća prema Božjoj volji za čovjeka." Naglasio je da treba biti i oprezan budući da je duhovnost u suvremenom smislu izrasla je iz kompleksne mreže društvenih međuodnosa i intelektualnih pomaka koji su proizveli moderno doba. To je i razlog zašto je duhovnost u naše vrijeme zapravo tako dvojaka – ambivalentna: a) u jednu ruku je to kompenzacijska strategija usmjerena protiv dehumanizirajućih tendencija modernog doba, koje su djelomično i proizvod sekularizacije sve više elemenata ljudske egzistencije; b) na drugu ruku to je način kako živjeti u prisutnosti Jednoga (nasuprot partikularizirajućem pluralizmu života u društvu). Duhovnost je u svom najboljem obliku mistagogija nasljedovanja Krista koju karakterizira tendencija 'prelijevanja' u sva područja ljudskog života. Dakle, suprotnost inherentnoj težnji sekularizacije. Zato postmodernističko ozračje i mentalitet propovjedniku predstavljaju jedan od najvećih izazova danas, budući da se očituju kao paralizirajuća privatizacija vjere – proces koji ide ruku pod ruku sa sekularizacijom modernog društva. Poradi ove privatizacije vjere i drugih dehumanizirajućih čimbenika u društvu, koji su posljedica sekularizacije mnogi vjernici se sve češće okreću raznim vrstama duhovnosti koje su potpuno odbacile onaj nužni kritičku upliv teologije u mistagošku praksu i tako se svele na ništa više od terapije utjehe i 'dobrog osjećaja', rekao je fr. Mirko. Zaključujući izlaganje, predavač je istakao da je za propovjednika ovo problematično jer bi se on upravo svojim propovijedanjem trebao doticati aktualne problematike u suvremenom društvu, a teologija koji bi trebala biti njegov primarni alat. S tim da i teologija sama predstavlja određeni izazov, budući da se, slično kao i filozofija, povukla u domenu apstraktnog i postala specijalistička znanost. Propovjedniku je potreba teologija koja je malo manje tehnička, a malo više životna i inkorporira duhovnost u sebe. Dakle, nakon Drugog vatikanskog koncila teolozi se, a time i propovjednici, nalaze pred izazovom društva koje dekonstruira, fragmentizira i dehumanizira sebe i svoje pripadnike. Potrebno je oslanjajući se na Sv. pismo i Tradiciju pronaći način očuvati shvaćanje ljudske osobe kao onog subjekta, obdarenog dostojanstvom i odgovornošću ostvariti samoaktualizaciju u smislu prepoznavanja i potvrđivanja sebe i svoje intrinzične vrijednosti kroz sve načine i mogućnosti izričaja svoje kulture i povijesti.