Dr. Alojz Ćubelić govorio na IV. korizmenoj tribini

Detalji

Kreirano Četvrtak, 03 Ožujak 2016 08:13

U srijedu 2. ožujka na temu "Caritas veritatis: o mistici teologije kod sv. Tome Akvinskog", govorio je dominikanac dr. sc. Alojz Ćubelić, izvanredni profesor na Katedri za filozofiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon pojmovnih pojašnjenja i uvodnog govora o mistici – mističnom, dr. Ćubelić je izlagao o metafizičkoj i teološkoj mudrosti. Metafizička je mudrost kontemplativna, rekao je jer se njezin prvi korak sastoji u tome da se potvrdi intuicijom bitka koji je u srži rasuđivanja o opstojnosti.

Intuicija se, nježna i krhka da je i sitnica može zamračiti, širi u sukladnosti sa zbiljom. Zaista, stvorena opstojnost izgleda kao dana opstojnost i brzim pokretom razuma um se diže do danog bitka k Onome koji ga daje i predaje mu se kontemplativnim klanjanjem. Naravno mističko iskustvo i poetsko iskustvo su blizanci metafizike. Ali dok metafizičar sukladnom raspravom daje svoju temeljnu suglasnost, svoj osnovni da bitku, naravna mistika, čiji je najčistiji oblik usredotočen na iskustvo Njega, podržava se samo snažnom apofazom, niječnim raspravljanjem, i činom kojim isključuje svaku spoznaju. Pjesničko iskustvo, njegov način sabiranja odjeka stvari u Njemu, u biti je tvorac pjesme, ili, općenitije, kad se radi o umjetničkom djelu, povlašteno sredstvo kojim ljudi kušaju okus ljepote. Konačno, metafizičarova kontemplativna mudrost podržava praktički razum koji upravlja moralnim djelovanjem za slobodno dovršenje dobra. Za Teološku mudrost predavač je rekao kako ona uronjena u tajnovitost vjere, na pragu razuma, objavljenim naukom pospješuje rješenje pitanja ljudskog iskustva. Metafizika je vrhunac pokreta kojim se naša misao uzdiže prema transcendentnom Počelu. Intelektualna intuicija i razumski postupak koji sređuje iskustvo, u filozofa su autonomni i drže se zakona vjernosti bitku, ukoliko ga mogu dostići. Razum služi vjeri da joj pomogne u tumačenju božanskog Otajstva što ga milostivo priopćuje djelovanje koje dolazi od objavljene Riječi. Teološka mudrost je razumijevanje vjere, vjere kao bogoslovske kreposti. Po vjeri Bog sam sebe posvjedočuje u srcu vjernika koji na taj način ulazi u intimni božanski život i istinu, istaknuo je dr. Ćubelić i dodao: "Vjera je po svojoj biti osobna, zajedništvo spoznaje i ljubavi između dva subjekta, božanskog i ljudskog, u znaku apsolutne istine. Vjera ne drži samo da Bog jest, da je duh i da je neizmjerno i neizrecivo savršen. Ona vjeruje u istinitog Boga, u prvu i osobnu Istinu objavitelja otajstva bitka, Božjeg srca i njegovih nacrta u pogledu ljudske osobe, u Ljubav koja nas je prva ljubila, u Onoga koji je uvijek vjeran. Vjera i objava, kršćanski govoreći, imaju smisla samo ako su odraz istinite Riječi, vječne mudrosti, božanske Osobe, osobe u teološkom smislu riječi". Naglasio je kako se Kršćanska svetost, savršenstvo ljubavi prema Bogu u istini vjere, širi u mudrosnu spoznaju preko prosvjetljenja kao dara Mudrosti. A to je dar Duha Svetoga. Naveo je primjer sv. Pavala koji se nije bojao reći da je Mudrost "ludost" i "sablazan". Luda Božja ljubav prema svome stvoru i luda ljubav posvećenog stvora prema Bogu prihvatile su ludost i sablazan križa Kristova. Kako se u tome može odrediti, mjera, sklad, ravnoteža? Kakva je zapravo u ovom slučaju dužnost mudrosti? Je li pavlovski paradoks neka smicalica? Bez sumnje, ne. Ali primorava ljudsku mudrost da neizmjerno nadiđe sebe a da se ne zaniječe. Mudrost svetaca nadilazi oblike i stupnjeve integralne mudrosti i nimalo ih ne krnji. Ona može zbuniti ljudsku mudrost. Ali njezinu „ludost“ opravdavaju jaki i otajstveni razlozi. Mudrost svetaca koja izvire iz dubine vjere, nije još blaženo gledanje koje će smrtni čovjek ostvariti tek iza praga smrti. Ali za svece, za "luđake" križa, čija je ludost mudrost, to jest mistična i ugodna iskustvena spoznaja božanskih dubina, već je ovdje započelo sjedinjene s Bogom. Uočiti sveukupnu mudrost Tome Akvinskoga bolje od naših modernih "odijeljenih" filozofija znači otvoriti i u našem vremenu mogućnost razgovara s onima koji također tragaju za jedinom istinskom Mudrošću, rekao je na kraju izlaganja prof. Ćubelić.