Bog svakog strpljivo čeka raširenih ruku

2016-03-05-IV-korizm-samostanJedna od najpoznatijih i najomiljenijih Isusovih prispodoba jest ona o milosrdnom ocu i izgubljenom ili rasipnom sinu. Radi se o prispodobi o milosrđu našeg Nebeskog Oca, čiju ljubav nikada ne možemo izgubiti. Božje je milosrđe iskustvo koje je poznato izraelskom narodu kroz Stari zavjet. I sam će Isus itekako staviti na to naglasak: "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan" (Lk 6,36). Inače, Luku nazivaju evanđelistom milosrđa jer u svom opisu i pripovijedanju otajstva Isusova života rabi milosrđe kao nit vodilju Isusova djelovanja, što je napose vidljivo u njegovom opisu Isusova govora o (Božjem) milosrđu.

Izbjegavajući opasnost apstraktnog definiranja milosrđa, Isus približava i konkretno oslikava Božje milosrđe pomoću prispodoba. Mlađi sin, nakon što je iskoristio svoje pravo na dio imovine svoga oca ( prema židovskom zakonu radi se o jednoj trećini), odlazi daleko u potrazi za novim životom. Rasipnički život će ga dovesti do gubitka svega. Na kraju ostaje bez ičega. Zapravo, ostaje mu samo istina o vlastitoj zabludi i pogreški: "Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika." Mlađi je sin svjestan da kad se vrati nema nikakvo pravo tražiti materijalnu pomoć od oca ili brata, tj. svjestan je gubitka svojih sinovskih prava i povlastica. U svom srcu računa da će mu vjerojatno oprostiti taj grijeh, ali sigurno mu neće zaboraviti. Ali na povratku ga dočekuje iznenađenje pretjerane očeve ljubavi. Bez traga ukora, bez ikakvoga pitanja ili poziva na odgovornost, otac ga prima raširenih ruku, što će s druge strane izazvati srdžbu starijeg sina. Dok se je otac sažalio nad mlađim sinom, dotle se je stariji sin rasrdio na oca i mlađeg brata. Stariji brat vidi u svom mlađem bratu samo rasipništvo i grijeh. Ne može shvatiti radost Očevu zbog povratka mlađeg brata. Ne razumije da se milosrđe raduje obraćenju, povratku iz umiranja u život. Onaj tko isključivo na čovjeka gleda kroz uske granice zakon, teško će shvatiti i još teže (do)živjeti radost milosrđa. Božje milosrđe ne priznaje izgubljene (slučajeve). Ono je otvoreno povratnicima s onu strane grijeha, iz daleke doline smrti. Bog svakog strpljivo čeka raširenih ruku: i pravednike i grešnike. To iskustvo povratka iz duhovne smrti u život nam je poznato iz sakramenta pomirenja ili ispovijedi.

Marko Bijelić OP